Danas vlada dogma u mnogim krugovima i što je najgore i u akademskim, da se Nemanjin otac zvao Zavida. Mnogi će reći da nije važno kako se zvao Nemanjin otac, dovolјna je sama činjenica da je Nemanja rodonačelnik srbske dinastije Nemanjića odakle polazi slavna srednjovjekovna istorija Srba na Humskom poluostrvu, tendenciozno promijenjenog imena u Balkan.
Interesantno bi bilo doznati da li se neke stvari koje srećemo u medijskom prostoru rade namjerno ili su plod gluposti i površnosti medijskih radnika. I u kojem je omjeru jednih stvari, a u kojem drugih. Jer kada se stvari ogole do kraja mogu se svi ljudi u ovoj eri zavjera, manupilacija i zakulisnih radnji, podijeliti na dvije vrste: na pokvarenjake i na korisne idiote.
Pokvarenjaci su oni koji svjesno sprovode zakulisnu radnju i pri tom namjerno zamajavaju sve ljude okolo kako se ne bi otkrila njihova prava namjera tj. zavjera, dakle lažu i varaju da bi došli do cilja i zato i jesu pokvarenjaci. A korisni idioti su na istom poslu kao i pokvarenjaci, a da pri tome toga nijesu svjesni, nego iz raznih poriva nagone vodu na pokvarenjački mlin iz nekih svojih pobuda za koje misle da su plemenite i da su od opšteg dobra i značaja, ili žele da se dodvore onome ko im se sviđa i ko ih impresionira po nekom osnovu. Korisni idioti obično nemaju ni dovoljno informacija kako bi uopšte mogli ispravno da djeluju, a često su im podatci kojima barataju pogrešni i netačni. Tako da im se može oprostiti neznanje, ali ne i preći preko toga.
Odavno kruži međumrežnim prostotom tj. internetom. laž u koju mnogi Srbi više vole da vjeruju, nego da se malo potrude pa saznaju pravu istinu. A to je da je „Šota“ nekakva šiptarska pjesma koja slavi pokolj nad Srbima, a budalasti Srbi se vesele na svadbama ovoj svadbenoj pjesmi. Inače je baš interesantna pojava da se na svadbama veseli svadbenim pjesmama. Dakle, „Šota“ je svadbena pjesma što se u samom tekstu te pjesme i kaže.
Opširnije: SENZACIONALNO OTKRIĆE: Šota je srbska pjesma (FOTO)(VIDEO)
To je pasija naše najbliže braće da putem bratstva prisvajaju i ono, što nije njihovo. Njihove knjige kipte takim željama. Često puta čovek da se nasmeje, kad ih čita. Zaista se može na take književne proizvode primeniti ono, što nam je jednom prilikom rekao naš omiljeni prof. Luko Zore za Apendinija i sl. da su najzgodniji za čitanje posle obeda, kad je čovek sklon za smejanje.
Mi vam Srbi volimo svašta nešto raditi. Svestrani smo pa nas ima i svugdje i svagdje. Između ostalog volimo stalno češljati i raščešljavati svoj srbski jezik, sređivati ga, raskopavati, prekopavati, pregledavati i prečišćavati, jednom riječju baviti se njime. Savo Mrkalj je prvi krenuo u ozbiljno sređivanje prvenstveno azbuke fonetizujući je, a Vuk Karadžić nastavio rad pa je i uveo mnoga pravila kako bi ga standardizovao i unificirao, ponegdje je ponešto uradio nepotrebno, negdje potrebno, ali sve u svemu je jako pozitivan lik i slava mu i hvala zbog svega.
Pa sam tako i ja baveći se jezikom u svrhu neakademskog i laičkog istraživanja mog srbskog jezika, na šta imam puno pravo, odlučio da upravo uvedem novo gramatičko pravilo “spadajuće v” koje glasi:
|