Potkradanje i rasrbljavanje

Srebrenički projekat

srebrenicaUNŠto se više govorilo o Srebreničkom slučaju to se o njemu manje znalo. A to je i bio cilj organizatora i vođa ovog projekta, da se pretrpavanjem informacijama i medijskim pretjerivanjem, desi zasićenje kod ljudi poslije kojeg kada se čuje i koja pametna i istinita, ta se izgubi u toj gomili.

Zato se prošlih godina stalno vršio orkastrirani bjesomučni medijski pritisak kako ljudi ne bi stigli ni da razmišljaju, nego da samo jednostavno ponavljaju servirane floskule koje čuju na glavnim medijima kojima se svima redom upravlja iz jedne tačke, pa se sticao dojam da cijeli svijet tako misli.

Jer, mnogo je lopata potrebno da bi se zatrpala istina.

Sada kada je medijski teror sa temom Srebrenica malo popustio, jer su drugi događaji ubačeni u žižu, projekat kreće u slijedeće faze, može na miru da se Srebrenički projekat rasvjetljava i sa drugih strana, a ne samo sa jedne, kao što je to do sada bio običaj. Sve na svijetu što postoji, nema samo jednu stranu nego najmanje dvije, a neke i više njih, to valjda svi znamo?

Hajde onda da pogledamo i neke druge strane ovoga problema zbog kojega nikada mirne Bosne neće biti, sve dok se ne osvjetli sve sa svih strana. Pa koga šta zapadne. Neka svako odgovara za ono što je napravio i pozitivno i negativno i pred Bogom i pred narodom.

Sada se već može postaviti pitanje, šta raditi i kako se ponašati kada nauka dokaže da u Srebrenici nije ubijeno 8.000 civila?

Ko će i kako da odgovara i koliko tešku da snosi krivicu za lažno predstavljanje stvari koje nijesu ni malo bezazlene i kao za posljedicu koje izrađaju veoma teške i opasne situacije? Radi se o teškom klevetanju koje ima veoma teške posljedice po cjelokupni srbski narod, a ne samo po one koji su učestvovali u ratnom zločinu.

Kako i koliko kazniti medije za raspirivanje antisrbizma? Rat oružjem je stao, ali mediji ga nastavljaju i dan danas i šire omrazu prema Srbima sve finijim i finijim metodama. To daje rezultate takve da je nedavno objavljeno da Novaka Đokovića Anglo-Amerikanci ne vole i ne bodre pošto je Srbin, a i odavno je primjetno u mnogim sredinama da se ne navija za Novakovog protivnika, nego uvijek protiv Novaka, pa ko god bio njegov protivnik. Da Brejvik igra tenis protiv Novaka, navijalo bi se za Brejvika.

Mnogi Srbi širom zapadnog svijeta samo zato što su Srbi su ostajali bez posla, a često uostalom nijesu ni dobijali posao zbog toga, bivali su izloženi mobingu i svakoj vrsti šikaniranja i maltretiranja od bilo koga ko je smatrao da je potrebno iživljavati se neselektivno nad svim Srbima zbog Srebrenice, kao da je svaki Srbin ili Srbkinja ovog svijeta učestvovala u streljanju Orićevih vojnika skupa sa Hrvatom Draženom Erdemovićem, Slovencem Francom Kosom i ostalim manje poznatim vojnicima iz streljačkog odreda.

Ko će da snosi odgovornost i na koji način će odgovarati zbog toga i snositi sankcije za nanošenje duševne boli jednom čitavom narodu zbog organizovane hajke nametanja neodgovarajuće krivice?

I to je baš interesantno da se nameće onaj tip krivice, zbog kojeg je u Jasenovcu, Jadovnom i Jastrebarskom pobijeno nemjerljivo više Srba od strane onih koji sada nameću Srbima krivicu genocidnosti. I to u okviru državnog projekta ND Hrvatske, a ne divljanjem nekakvih neobuzdanih vojničkih hordi. Kao da je i smišljen srebrenički projekat sa ciljem da se skrene pažnja sa stvarnog genocida na izmišljleni. A možda je i smišljen samo kao sredstvo pritiska na one koje se nije uspjelo pobijediti vojničkim putem pa se prešlo na neke druge neoružane metode.

Ko će odgovarati i na koji način će biti kažnjen? Od izvinjenja se nema ništa pogotovo od ljudi kojima riječi i nemaju neku težinu, i olako ih ispaljuju, a nastavljaju da se ponašaju isto. Mnoge generacije Srba su odgajane sa nametnutim teretom na leđima, pa se čak želi taj teret nametnuti i nerođenoj djeci, koja bi imala taj problem da se rode u srbskoj porodici. Zbog ove nametnute krivice mnogi Srbi i ne smiju i neće da se izjašnjavaju kao Srbi. Prelaze u Hrvate, Crnogorce, Bosance, Eskime, Vanzemaljce... Ne isplati se biti Srbin. Teže se prolazi u životu.

A primjetna je i osobina kod nekih Srba ortodoksnih vjernika da sve ovo shvataju kao iskušenje i da se treba žrtvovati za čovječanstvo, oponašati Isusov primjer i primiti na sebe sve grijehe svijeta. Mi bi Srbi kao trebali da se svojim stradavanjima žrtvujemo za čovječanstvo, a dotle će lošiji, pokvareniji i bezobrazniji da se razmnožavaju, dok mi u patnji nestajemo?! Ovo se baš u današnje vrijeme i ne uklapa u ovozemaljski život i ovovremenski razum.

Da ne bi ovaj tekst prešao u neke više filozofske sfere dosadne većini, pređimo na pregledavanje nekih isječaka iz videova koji se mogu naći po internetu.

Dosta davno advokat Goran Petronijević koji je bio branilac optuženim Srbima u nelegalno osnovanom Haškom tzv. sudu je je hrabro tvrdio da se u Srebrenici nije dogodio genocid i branio tu činjenicu:

Francuski agent, rođen u Jugoslaviji, Jugoslav Petrušić tvrdi da su u Srebreici ubijena 484 čovjeka:

i objašnjava dalekosežnost srebreničkog projekta:

U prilog da oko srebreničkih dešavanja nije sve najčistije i da se stvari skrivaju, Stefan Karganović vođa projekta “Istorijski projekat Srebrenica” iznosi izdvojeno mišljenje jednog od haških sudija da se sve ove godine postojanja nelegalno osnovanog “suda” u Hagu nije došao do saznanja ko je naredbodavac srebereničkog ratnog zločina:

Već spomenuti Jugoslav Petrušić ipak ukazuje na stvarni genocid koji se desio gdje su ubijena 3782 civila:

Šta o svemu misle Šejh Imran i Hakija Meholjić i sam učesnik rata u Srebrenici:

Kolika primanja ima Munira Subašić, predsjednica “Pokreta Majke enklave Srebrenica i Žepa” možete vidjeti, ali nećete čuti ko finansira taj pokret i daje tolike pare i zbog čega, a ne finansira recimo “Majke Skelana”, ili “Majke Jastrebarskog, Jasenovca i Jadovnog”, možda zato što su tamo i majke stradavale:

Da ne bi bilo primjedama da genocid u Srebrenici negiraju samo Srbi, evo šta o tome kažu i neki muslimani kao napr Šejh Imran i Hakija Meholjić, učesnik u ratu i to baš u Srebrenici, dakle poznavalac stvari iz prve ruke:

Za sada izgleda da najpotpuniju sliku dešavanja u Srebrenici osim organizatora, ima Vojislav Šešelj koji je mogao imati najširi zahvat u pristupu informacijama i dokumentima:

 

 

Napomena: U slučaju da su narušena autorska prava prikazivanjem ovih videova, moli se vlasnik da nas o tome obavijesti, pošto videovi nijesu dio ovog sajta, već su ugrađeni u tekst i nalaze se na drugim sajtovima.

16.01.7524(2016)