Potkradanje i rasrbljavanje

Neka prezimena koja ukazuju na srbsko porijeklo

serbedzija

Srbi odavno imaju običaj da ispreturaju slova u riječima. I ne samo mi. I prije Vukove reforme su Srbi jednačeći slova po zvučnosti mijenjali slova u riječima. Ljudi koji brzo govore da bi što više riječi izgovorili jednače slova po zvučnosti, pa čak i izbacuju neka slova, tako da je često teško prepoznati izvornu riječ. Vuk je samo to pravilo brzogovorećih Srba uveo zvanično u gramatiku. Nije on kriv što je htio uvesti red u jezik i standardizovati ga. Moraju se stvari dovoditi u red kako bi se lakše i efikasnije živjelo.

Dugo sam se pitao šta znači riječ „prezime“. Ako je ekavica, mi Srbi ijekavci bi trebali to izgovarati kao „prijezime“, što znači da je to neki period koji se dešava prije zime. Što naravno nema nikakvog smisla sa značenjem te riječi za koju svi znamo šta predstavlja. Ali slabo ko zna izvorni izgled riječi i kako je nastala, i to zbog onoga o čemu sam govorio na početku ovog kucanija.

Ni sada ne tvrdim sto od sto da je baš ovako kako kažem, ali se meni čini da je ta riječ izvorno glasila „predime“. Dakle, nešto što se nalazi ispred imena. U smislu Aleksandrov Duško nije isti Duško kao neki Mihajlov Duško. Pa su Srbi tako pitali nekoga za predime, kako bi se preciznije utvrdilo o komu je riječ.

I tako je vremenom predime postalo prezime.

Pored toga što se zna da su sva imena na „ić“ odrednica za srbsko porijeklo, ima prezimena koja samim svojim značenjem ukazuju da se radi o Srbima. Pored direktnog asociranja, ima i promijenjenih slova u riječi prezimena, tako da je teško na prvu pogoditi da je baš riječ o Srbima. Kao napr. prezimena:

Srb – Ovo je jedan rijetak primjer direktnog upučivanja prezimena na porijeklo i to je prezime „hrvackog“ političara Danijela. Hrvat, a Srb??? Svašta će Vatikan smisliti. Inače je ovo tipičan primjer politike u Hrvackoj, sve je srbsko, a oni to nazivaju hrvackim, počev od jezika pa na dalje.

Šerbedžija – svi već i u svijetu znaju ko je Rade, a evo mu i slike na početku teksta, a malo se ko sjetio da sa slova „Š“ kada se skine kvačica bude Serb-edžija, dakle neupitnog porijekla.

Erbez – prezime člana pregovaračkog tima BiH, Miljana. Izbačeno slovo „S“, SErbe-z. Kosa mi se dizala na glavi kada sam čitao da je ovo turska riječ i da treba tražiti značenje u turskom jeziku koji nije ni postojao u vrijeme Osmanlija, jer je to bila mješavina perzijskog-arapsko-grčko-srbskog jezika. Serbez je osmanlijama bila oznaka za slobodnog čovjeka, po čemu su poznati Srbi u svijetu, zbog čega evo vijekovima patimo što nas stalno razni pokušavaju porobiti, a mi prežilavi, niti da nas do kraja pokore, niti mi da se do kraja oslobodimo.

Šerbo – kao i u slučaju Šerbedžije priča je ista, izbacite kvakicu sa slova „S“ i dobićete ko je bio porijeklom Ismet Alajbegović Šerbo.

Zorba – poznati Grk je u stvari Srbin - Sorba. Nijemci „s“ čitaju kao „z“, pa se tu desila tog tipa promjena zvučnosti glasa. I po karakteru kako je prikazan u filmu se vidi da je Srbin.

SarievskiAleksandru su izbacili slovo „b“ iz prezimena Sar-b-ievski. Malo je glupavo data definicija u Vikepediji Aleksandru da je on „pjevač i kompozitor makedonske narodne muzike“, jer bi onda recimo i Kemal Monteno po toj logici bio i „pjevač i kompozitor bosansko-hercegovačke zabavne muzike“, a čovjek Italijan, kao što je i Aleksandar Srbin. I ispada da zabavna muzika nije narodna, jer je namjenjena za nenarod, a narodna muzika nije zabavna, nego smara i dotucava. Ponjamke se na ovako glupe podjele po žanrovima. Smislite nešto logičnije.

Bijaše ovo malo zastranjenje od teme, ali se vraćam na temu.

Sorbon – Rober de Sorbon osnovao Univerzitet Sorbonu. Znači neki Rober porijeklom od nekog S(o)rbina.

Irbina - Mis Irbina pisac i dobrotvor, u Sarajevu ima i danas njena ulica za koju mnogi misle da je jedna riječ, "Misirbina ulica", a ona je stvari Mis (S)Irbina.

Sabonis - Arvidas Sa(r)bonis, poznati košarkaš

Servantes – Često se pravi velika zabuna brkanjem azbučnih slova srbice sa latinskim pismom, pa slovo „b“ i „v“ često mijenjaju mjesta, pa zato imamo i Vizant i Bizant iako on nije ni postojao pod tim imenom, varvare i barbare tj. berbere, i Vatikan sve to radi namjerno da sakrije pravu istinu, a tek pokoji korisni idiot to uradi slučajno, dok more papagaja to ponavlja vijekovima bez želje da se udube u problematiku. Tako je i pisac „Don Kihota“ u stvari porijeklom Srbin – Serb(antes).

Da se ne bi pomislilo da je Šerbo recimo dobio ime po nekakvom slatkom napitku ili slatkišu - „šerbet“ ili na zapadu „sorbet“, treba staviti stvari u kontekst vremena. Osmanlije kada su na poslijetku osvojile Konstantinopolj, tu su se sreli sa najnaprednijom civilizacijom tog vremena i sa mnogim civilizacijskim dostignućima, muzikom, književnošću, kuhinjom i ostalim civilizacijskim tekovinama, koje su preuzeli i širili dalje kako su osvajali nove oblasti. Mnogi glupani ili pokvarenjaci zato često našu baštinu pripisuju nekakvim „Turcima“. Ondašnji osvajači vidjeli napitak kojeg su Srbi pravili i pili i nazvali ga po onima koji su ga pravili – serbet, i koji se vremenom pretvorio u šerbet. Isto su tako sa divljenjem posmatrali Srbe i to im je postao sinonim za slobodnog čovjeka, gospodina - serbez, a što Englezi to skratiše na „ser(b)“. I onda će neko da nas ubjeđuje kako je serbez turska riječ, a Srbi stariji i od Turaka i od njihove imperije i odvajkada poznati pod imenom Srb u raznijem varijantama.

Elem od mene toliko za danas, ako je još neko uočio kakve slične riječi i prezimena neka napiše koju riječ o tome, objavićemo. Neka se znanje širi, a ne vjerovanje u nešto što nije niti je ikada bilo.

Duško Bošković, na dan osnivanja Kraljevine Jugoslavije 1.12. 7524.(2016).