Potkradanje i rasrbljavanje

Umovanje nad imenima mjeseci

mjeseci

Neki dan pogledah letimično jednu emisiju RTS na kojoj Lane Gutović objašnjava kao srbska narodna imena mjeseci, prije nego li smo preuzeli latinska. I nevjerovanto je koliko jedna kao edukativna emisija širi pogrešno znanje i dezinformiše narod. Piscima tog teksta o kalendaru su Slaveni stariji od Srba pa ih čak nazivaju starim Slavenima. A prepuna Evro-Azija toponima i hidronima sa korijenom srb u sebi, a niti jednog sa korijenom slav ili slov osim Slavonije, Slovenije, Slovačke, Slovenske Bistrice i još možda kojegdjekoje. Drugovi dragi RTS-ovski, pa kud i kamo je ispravniji i istinitiji termin Stari Srbi, nego li Stari Slaveni, jer su kao što rekoh, Srbi su istorijski stariji pojam koji se prije javio.

A stalno ovo dvoje izokreću i naopako nas uče, kao da već nijesmo dovoljno smantani.

Drugo što je totalni promašaj je, kao što se i na tabeli naziva mjeseci vidi ubjeđivanje ljudi da hrvati imaju drugačije imenovanje mjeseci od Srba. U vrijeme kada su se koristili ovi kao “hrvacki” nazivi mjeseci Hrvata na tim prostorima nije ni bilo (Slavonija i Dalmacija su bili oduvijek samostlani entiteti kroz istoriju i nikada niti dijelovi nekakve Hrvacke države koje nije ni bilo niti su tu kada obitovali etnički Hrvati, nego etnički Srbi. Pitanje vjere je nešto drugo, što nema veze sa genetikom.

Dakle naziv za januar, siječanj, nije hrvacki jer je siječa srbska riječ, ili recimo mjesec travanj, kako može biti hrvacki naziv za mjesec, kada je riječ trava (to je ono malo zeleno što raste iz zemlje :-)) čista srbska riječ. I da ne nabrajam dalje, shvaćena je valjda srž mog izlaganja.

Da isti narod u raznim krajevima drugojačije naziva neke stvari je normalna pojava, pa je tako normalno da Stari Srbi imaju u raznijem krajevima razne nazive za neke stvari i pojave. Da negdje više zapjevavaju kada govore, negdje otežu, a negdje skraćuju. Ali i dalje govore jedan te isti jezik. Jer je jezik otisak mentalnog sklopa, dakle proizilazi iz genetike.

Pa je tako normalno da za isti mjesec imamo različita imena. I obrnuto, za isto ime imamo oznaku dva različita mjeseca.

Izvorni srbski jezik je u stvari bio ikavica iz koje se razvila ekavica i ijekavica. Jer u periodu kada cvjetaju lipe, a to su lipa drveća (lepa tj. lijepa) je normalno da starosrbski narod taj period nazovu lipanj, kada cvjetaju lipe i šire divan miris. Ali ne cvjetaju lipe isto na cijelom svesrbskom prostoru, južnije cvjetaju ranije pa je tako u južnijeh Starosrba lipanj ranije u mjesecu Junu, a u sjevernijih Starosrba je kasnije tj. u mjesecu julu.

Osim toga Starosrbi planina ne mogu nazivati mjesec po vremenu žetve jer na planinama ne uzgajaju ravničarske kulture niti ima perioda kolovoza, kada zaprežna kola sa njiva prenose plodove u ambare. Zato u planinskih Srba tj. Vlaha nećete naći ovaj naziv mjeseca, nego neki drugi. A širiti priču kako je srbski naziv za taj mjesec isključivo zarev , a ne i kolovoz ili srpanj je budalaština.

Interesantno je da neki sjeverni Starosrbi iz ravnica su taj mjesec prozvali po svojoj alatki srbu (tj. srpu) sa kojim su žnjeli žito. Svako ko tvrdi da naziv srp nema veze sa Srbima je ili pokvaren čovjek ili dobar komad duraka.

Takođe će planinski stari Srbi tj. Vlasi (Vlaji) imati drugojačiji naziv za period kada veje snijeg, nego stari Srbi ravnica gdje je snijeg rijetka pojava. Nazvaćemo taj mjesec veječa tj. veljača. A Srbi ravnica će ga nazvati po nekom svom doživljaju toj perioda ili nekoj drugoj karakteristici.

Antisrbski je ono što rade srbijanski nacionalisti da naše starosrbske nazive mjeseci pripisuju Hrvatima i da nas od kojih su to uzeli ubjeđuju kako to nije naše srbsko nego je hrvacko.

Hrvatizaciju zapadnodrinskih Srba uspješnije sprovode srbijanski nacionalisti nego sami Hrvati.