Potkradanje i rasrbljavanje
Hrvatizacija i bošnjakizacija srpskog jezika
- Detalji
- Datum kreiranja: 24 Mart 2017
Hrvatizacija i bošnjakizacija srpskog jezika
Sve je počelo tradicionalnom srpskom naivnošću (slobodno čitaj gluposti) i pristupu Štrosmajerovom Ilirskom pokretu kojeg je najbolje i najvjerodostojnije opisao Jovan Dučić. Ušli smo u Ilirski pokret, preteču Jugoslovenstva i u njega unijeli materijalnu i nematerijalnu viševjekovnu stvaralačku baštinu koja se od tada, pa do danas bezobzirno i bezobrazno potkrada, prepravlja i prilagođava kako novonastalim „nacijama,“ tako i nacijama koje zbog svoje podaničke prošlosti nikad nisu uspjele da se ostvare na polju kulture i stvaralaštva.
Prelistavajući internet stranice slučajno naiđoh na tekst o Janjevu ili kako Vikipedija piše „Hrvatima sa Kosova.“ Hrvatima? U objašnjenju stoji da Janjevci (citat iz Vikipedije) „ Potječu od trgovaca iz Dubrovnika koji su se u Janjevu naselili u 14. vijeku. Prvi put ih spominje papa Benedikt XI 1303. godine, kada je Janjevo navedeno kao sjedište katoličke župe Svetog Nikole. Zvono Crkve svetog Nikole iz 1368. drugo je najstarije zvono u Hrvata“.
U 14.vijeku, tačnije 1358. Mlečani su Dubrovnik ustupili Ugarskoj, kada je Dubrovnik faktički postao nezavisna republika (uz neke male obaveze prema Ugarima.) U to vrijeme u Dubrovniku niti je bilo Hrvata, niti se nešto mnogo znalo o njima.Dakle na Kosovo su se iselili Dubrovčani, a ne Hrvati. (Za one koji možda ne znaju o čemu se radi, Janjevci su, po današnjim shvatanjima Albanci rimo-katoličke vjere i grupisani su najviše oko mjesta Janjevo u opštini Lipljan na Kosovu i Metohiji.)
Prije izvjesnog vremena iz štampe je izašla knjiga bugarske istoričarke Teodore Toleve „Uticaj Austro-Ugarske imperije na stvaranje albanske nacije.“ Toleva je tražeći dokumenta o bugarsko makedosnskim pitanjima sasvim slučajno naišla na tajnu arhivu Austro-Ugarske o planovima i razlozima stvaranja nove nacije na Balkanu. Ukratko, poenta je da su Austro-Ugari 1896. počeli intezivno opismenjavati albanska plemena i buditi u njima nacionalnu svijest, da bi 1908. konačno uspjeli standardizovati albanski jezik. Do tada su se albanska plemena jedva i razumijevali između sebe. Svako pleme je imalo zaseban dijalekt ili jezik, zavisno od toga da li su teritorijalno gravirali prema Grčkoj, Srbiji i Crnoj Gori ili su prihvatili neku varijantu turskog.
Tražeći vezu tj. tu „kosovsku varijantu hrvatskog jezika,“ pronađoh jedan naučni članak Prof.Gliše Elezovića o janjevskom govoru koji spada u grupu srpskih ekavskih dijalekata – timočko prizrenska varijanta (pogledati članak u Pdf-u na kraju teksta.)
Skoro isti slučaj imamo i sa Gorancima,Torbešima i muslimanima (Prizren i južno od Prizrena) koji govore srpskim jezikom, prizrensko-timočkim dijalektom i islamizovani su u etapama od 16. pa do 19. vijeka. Kod njih je bošnjakizacija na djelu i ogroman pritisak islamske vjerske zajednice da se deklarišu kao Bošnjaci, a jezik kojim govore „bošnjački jezik.“
Eto, sad imamo „hrvatski“ ekavski-timočko prizrenski i „bošnjački“ ekavski timočko prizrenski (!) i ostaje nam da vidimo kako će se lingvistički riješiti ( jedan jezik,a dva gospodara....) i kome šta pripada.
U moru problema i primjera rasrbljavanja, mi Srbi iz zapadnih srpskih krajeva, izdvojismo ova dva vezana Srbiju, sa dubokim razumijevanjem da sama Srbija ima većih problema od rasrbljavanja (!).
Zato molimo cijenjene posjetioce našeg sajta da, ako imaju bilo kakav kontakt sa SANU, da ih obavijeste da nam je kulturna baština na rasparčavanju, a bez kulture i jezika neće biti ni nas, a kad nas više ne bude ni SANU neće više biti potrebne mudre glave sa zvučnim titulama, a samim tim ni udobne fotelje u Knez Mihajlovoj.
G.Elezović - Nešto o janjevskom dijalektu