Potkradanje i rasrbljavanje
Vatra Anadolije
- Detalji
- Datum kreiranja: 08 Maj 2017
Mi vam Srbi volimo svašta nešto raditi. Svestrani smo pa nas ima i svugdje i svagdje. Između ostalog volimo stalno češljati i raščešljavati svoj srbski jezik, sređivati ga, raskopavati, prekopavati, pregledavati i prečišćavati, jednom riječju baviti se njime. Savo Mrkalj je prvi krenuo u ozbiljno sređivanje prvenstveno azbuke fonetizujući je, a Vuk Karadžić nastavio rad pa je i uveo mnoga pravila kako bi ga standardizovao i unificirao, ponegdje je ponešto uradio nepotrebno, negdje potrebno, ali sve u svemu je jako pozitivan lik i slava mu i hvala zbog svega.
Pa sam tako i ja baveći se jezikom u svrhu neakademskog i laičkog istraživanja mog srbskog jezika, na šta imam puno pravo, odlučio da upravo uvedem novo gramatičko pravilo “spadajuće v” koje glasi:
“Kada se gleda u reklamni plakat sa dvije riječi od koje prva počinje sa “v”, to početno slovo teži da spadne na drugu riječ”. Nakon čega se dobijaju čuda neviđena, dva nova pojma koja i nisu baš nova, jer i nove pojmove manje-više svi poznajemo ili smo čuli za njih, uprkos sve gorem i gorem obrazovanju.
Dakle, kao što vidimo na novoj slici imamo novi pojam “atra” od kojeg vuče kao stara “latinska” riječ atrijum koji predstavlja predvorje nekog objekta. Kako su Srbi stariji narod i od Latina i od Helena, a samim tim nam je i jezik stariji, ta kao latinska riječ uopšte nije izvorno latinska nego srbska. Ko je ikada vidio stare seoske srbske kuće, vidio je da imaju na centralnom mjestu ognjište tj. vatrište u glavnoj dnevnoj prostoriji gdje se boravilo i odvijao dobar dio života. Taj prostor se, logično, zbog vatre nazvao vatrište ili latinizovano vatrijum, a što li su latini izbacili “v”, bog će ga znati, možda radi lakšeg izgovora. Poslije je spalo i “a” pa je nastala riječ “trijem”.
A sada glavna stvar. Kada “spadajuće v” spadne na riječ ispod - Anadoliju, počinje spektakl. Jer su svi manje čuli za narod “Vandale”, a niko za “Andale”. Vandali su Srbi što se može lako provjeriti i sada u Njemačkoj, jer se tamo i dan danas Srbi nazivaju Vandima i Vendima, ponegdje Vindima. Dakle oblast Vanadolija je dobila ime po narodu koji je tu boravio – Srbima.
Kako vlada pogrešno mišljenje da su kao Turci ostavili bitan trag na našim prostorima i u našem narodu, treba ipak neko da kaže istinu i o toj zabludi. I Rasi i Kinezi su koristili naziv Turci za neka daleka azijatska plemena ne baš pretjerano civilizovana, koja su krenula u svoje osvajačke pohode. I išlo im je to od ruke. Osvojili su na kraju mnoge oblasti, pa i Vandaliju tj. Vanadoliju pa i Konstantinopolj, u to vrijeme glavni grad zemaljske kugle onog vremena. I tu su se naučili kulturi koju su širili dalje, a mi to i dalje uporno nazivamo njihovom kulturom, a ona je u stvari naša, pravoslavna. Kada se ovo zna sasvim opravdano se može tvrditi da su svi Turci koji nisu azijatskog tipa nego srbolikog, srbskog porijekla. Znan je običaj “danak u krvi”, kada su Srbe odvodili u tu imperiju, i ako se gleda to kroz genetski materijal, srbski gen je više obojio sadašnje Turke nego obrnuto.
Kako svi hoće da obnove neka carstva koja su postojala prije u istoriji, pa se nešto govori i o obnovi Osmanlijskog carstva, predlažem da i mi Srbi počnemno raditi na obnovi bar Dušanovog carstvo na tri mora, a možda i da tražimo Vanadoliju da nam se vrati nazad, jer su nam je oteli. Ili da bar plate odštetu za tu oblast