O potkradanju srpske kulturne baštine i rasrbljavanju

azbuka pelazga



Francuski istoričar, po imenu Francois Pouqueville, koji je napisao nekoliko dela o Grčkoj.[1] On je putovao i boravio na Balkanu i proveo izvesno vreme u samoj Grčkoj, a po povratku u Pariz objavio je svoja zapažanja. Nјegovi kritičari su osobito isticali tačnost njegovih opisa, a i originalnost njegovih zapažanja, zasnovanih na činjenicama. Između ostaloga, Pouqueville je pridavao veliki značaj prethodnicima Grka u Grčkoj, Pelazgima, a njegove zaklјučke o njima rezimirao je A. Descubes:[2]

grafik genetike

Kako inače Zapadnu ne treba vjerovati ni kada se bavi naučnim istraživanjima iz oblasti društvenih nauka, pokazuje slijedeća tabela koja vrvi od idiotizama i budalaština, da imalo umnom čovjeku dođe da se zapita da li je ove grafičke prikaze pravio neki umom prilično neobdaren čovjek, ili što je vjerovatnije da se radi o nekome veoma inteligentnom, ali i jako pokvarenom čovjeku.

I tendencioznom, koji je ovo pravio samo sa ciljem da unese što veći haos i u ovu oblast i da je obesmisle nalazi, jer se došlo u istraživanju do bolne istine koju treba sakriti. Pa se sada šica sa svakakvim idiotarijama.

Svaki narod ima jedan ili više nacionalnih mitova. Mitovi su kohezivna sila naroda i motivacija. Pogotovo u teškim vremenima, mitovi pomažu da svaki pripadnik određenog naroda postane svjestan svoje pripadnosti i svog mjesta u tom narodu, svog dioništva u jednoj velikoj porodici čija je prošlost često bila mukotrpna, ali i slavna, a očuvali su je hrabrost, čast i spremnost pojedinca na žrtvu za zajednicu.

nezavisne0

Na ovom primjeru koji nije usamljen, ima toga dosta po internetu, a i drugim medijima, i već je pisano na ovom sajtu o tome, ponovo podsjećamo na trend nejednakih aršina i smišljenoj antisrbskoj propagandi. Ono što onespokojava je da se ovo radi uporno i jako dugo, tako da je postalo manir kojeg usvaja i narod nesvjesno, pa to postaje i dio našeg novog mentaliteta kojeg se trude da nam ubace u naše biće, da nas preume i prekodiraju.

luka petarTri su se praznika sjatila u jedan dan, posljednji dan desetog mjeseca koji u prevodu na srbski znači „osmi mjesec“  (okto-osam). Elem, na primjeru imena mjeseca koji se zove osmi, a označava deseti mjesec po redu u godini, se vidi obrazac totalnog zastranjenja ove naše civilizacije u mnogo čemu i na veoma širokom planu.

Srbska bratstva, a i veći stepen organizacije – plemena, se prepoznaju međusobno po slavama koje slave ili bar imaju svijest o tome ili nose tu informaciju o sebi kroz život. Tako da je svaka priča da je Vojislav Šešelj nekakav Hrvat više nego besmislena, pošto on slavi slavu Svetog Luku.