Potkradanje i rasrbljavanje

Hrvatizacija i bošnjakizacija srpskog jezika

Sve je počelo tradicionalnom srpskom naivnošću (slobodno čitaj gluposti) i pristupu Štrosmajerovom Ilirskom pokretu kojeg je najbolje i najvjerodostojnije opisao Jovan Dučić. Ušli smo u Ilirski pokret, preteču Jugoslovenstva i u njega unijeli materijalnu i nematerijalnu viševjekovnu stvaralačku baštinu koja se od tada, pa do danas bezobzirno i bezobrazno potkrada, prepravlja i prilagođava kako novonastalim „nacijama,“ tako i nacijama koje zbog svoje podaničke prošlosti nikad nisu uspjele da se ostvare na polju kulture i stvaralaštva.

Opširnije: Hrvatizacija i bošnjakizacija srpskog jezika

Čija je Ojkača?

U Udruženju književnika Srbije 22. maja (2011.) održana je tribina: ČIJA JE OJKAČA? Unesko i drevno ojkanje: Hrvatska i krajiška kulturna baština Srba.

Nedavnom odlukom Unesko-a, drevno ojkanje je priznato za deo svetske kulturne nematerijalne baštine. Zajedno sa ojkačom, Unesko je priznao španski flamenko i jedan narodni običaj iz Kine, koji izvodi narod Ujguri. Međutim, povodom ojkače, u obrazloženju Unesko-a stoji da ojkanje pripada hrvatskoj baštini? To se dogodilo, jer je Hravatska pretenciozno, i ne hajući za druge, nominovala Unesko-u ojkanje kao svoju baštinu bez pominjanja krajiških Srba koji vekovima pevaju ojkaču u dinarskim (balkanskim) prostorima.

Opširnije: Čija je ojkača?

Svi već znamo i sve je više dokaza da se hrvacka nacija kao i bošnjačka prave od srbskog etnosa prevjeravanjem. Očigledno je da ako se iz hrvackog identiteta oduzme vatikanska vjera, a iz bošnjačkog islam, dobiju se čisti Srbi. U slučaju Hrvata sama imena i prezimena već govore da se ne radi o nečemu mnogo različitijem od Srba, jer većina već imaju srbska imena i prezimena na “ić”, dok je kod bošnjaka to već malo drugojačije pošto imaju uglavnom arapska imena, a primjetan je i običaj izmišljanja i modifikovanja imena, tako da neka imena nigdje nećete čuti da postoje osim u njih.

Opširnije: Najnoviji pokušaj krađe srbske baštine (Video)(Foto)