O potkradanju srpske kulturne baštine i rasrbljavanju

Ružna prošlost lepog kraja zvanog Žumberak

U 16. veku bečki dvor je puste delove današnje zapadne Hrvatske naselio narodom iz Senja i okoline, sa prostora Glamoča, Srba i Unca dajući mu velike povlastice uz obavezu da brane carevinu od Turaka. Nad tim narodom, iz kojeg potiče veliki pisac Milorad Pavić, izvršen je zločin o kojem se malo zna

Sada već davnih godina u Zagrebu je izlazio omladinski list „Polet“, koji je u svojoj najsjajnijoj fazi imao prodajni tiraž o kojem danas mogu da sanjaju i najveći dnevni listovi na prostoru bivše Jugoslavije. U koncepcijskom, sadržajnom, autorskom, grafičkom smislu „Polet“ je bio daleko ispred svog vremena, preteča onoga što će se početkom devedesetih godina dogoditi u produkciji hrvatskih pisanih medija. Nedeljnik „Globus“, pokrenut u Zagrebu 1991. godine bio je na neki način oživljavanje ideje „Poleta“. Uostalom, ljudi koji su osmislili i pokrenuli „Globus“ radili su zajedno u „Poletu“. Među njima i Ninoslav Nino Pavić. Nekada je bio glavni urednik „Poleta“, a danas je vlasnik „Globusa“, jedan od najbogatijih Hrvata, vlasnik blizu 70 odsto štampanih medija Hrvatske.

U najnovijim raspravama održanim (2014.) u Hrvatskom saboru povodom vandalskog rušenja spomenika Nikoli Tesli, koje se dogodilo 1992. godine, i namere da se on izvuče iz skladišta Likovne akademije, obnovi i ponovno postavi, nije moglo da bude zaobiđeno ni pitanje nacionalne pripadnosti tog velikog naučnika. To pitanje posebno je zatalasalo hrvatsku i srpsku javnost povodom obeležavanja 150-godišnjice rođenja Nikole Tesle. Tada su o tome objavljeni mnogi tekstovi s netačnim a ponekad i zlonamernim tumačenjima pa i falsifikatima. Netačnosti su nastajale zbog nedovoljnog poznavanja istorije i državnopravnog ustrojstva Vojne krajine, Hrvatske, Austrije i Ugarske, kao i teritorijalnog ustrojstva Srpske pravoslavne crkve onog vremena kad je rođen Nikola Tesla. Istorijski falsifikati u hrvatskoj štampi plasirani su s namerom da se dokaže da Tesla nije bio Srbin niti pripadnik Srpske pravoslavne crkve i vere, već Hrvat.

 

NKajisSmijem li vjerovati želji da će ovo "ludilo" mog naroda proći i da se neće tuđi jezici, iznova, primati tako lako na duše ljudi ove zemlje, koju je zahvatila još jedna bolest - pomodarstvo? Hoću da se nadam, jer se s nadom "lakše" živi.

Slušajući pojedine političare, često se pitam kako je moguće toliko govoriti, a ništa ne reći? (I ovdje izvinjenje rijetkim izuzecima). Radije bih bio čobanin pa da me razumiju ovce, nego govornik da me ne razumiju ljudi. Sa političke govornice iskusni "politikant" u svoje izlaganje, ljutom mukom, zavlači i latinsku izreku: "Cornix cornici oculos non efodiet".

milica

Ne postoji Srbin na prostoru bivše Jugoslavije koji nije primjetio pretjerano promovisanja pederizma među Srbima, kao i svakodnevnog veličanja te nečojstvene ljudske osobine.

Da se propagiranjem pederizma u Srba želi napraviti genocid nad nama je i očigledno i logično, jer svi znaju da su pederi neproduktivan sloj društva, pošto dva muškarca ne mogu da stvore potomstvo. Paralelno dok se Srbi prevode u pedere, Srbkinje se od malena odgajaju da se radije odlučuju za totalno različite muškarce kako nebi kada budu polno zrele izabrale Srbina za supruga.

crkva dubrovnikCentar onog dijela Srba katolika koji su bili svjesni svojih srpskih korijena, a bili vjerni svojoj katoličkoj crkvi, oduvijek je bio Dubrovnik. Razlika između Srba katolika u Dubrovniku, Cavtatu ili Splitu, i onih u Bosni, Hercegovini, kopnenom dijelu Dalmacije, i Žumberku, Slavoniji, bila je i u tom što prvi nisu nikad, sve do početka ovoga vijeka, krili svoje srpsko porijeklo, a drugi su to činili, postavši preko prihvaćene rimokatoličke vjere, ili preko unije, fanatični Hrvati.