O potkradanju srpske kulturne baštine i rasrbljavanju

    BiH ili ne bih

    Listajući internet stranice često nailazim na zamjerke naših komšija muslimana da mi, Srbi iz Republike Srpske i uopšte BiH, odričemo se svoje države, više volimo Srbiju nego BiH u kojoj su nam pradjedovski korijeni i u kojoj smo i sami rodjeni i odrasli.

    U tim zamjerkama zaobilazi se činjenica da smo uvijek kroz istoriju bili progonjeni sa svojih ognjišta ili su nam čitave porodice završavale u logorima, jamama i na vješalima.

    Da ne iznevjerimo svoje kratko pamćenje, neću pisati o tome, recimo da je to prošlost i da nove generacije treba da grade novu i ljepšu budućnost.

    A kakva je budućnost nas Srba iz BiH u zajedničkoj nam otadžbini neka kaže ovaj istinit dogadjaj od prije pet godina:

    Usklađivanje terminologije

     

    spomenik slika 1

    Ništa više nije što je nekada bilo. Što je i logično, jer nikada rijekom ne prolazi ista voda. Došlo vrijeme polarizacije i svrstavanja svakoga u svoj tabor. Ako ko i nema svoj tabor, mora da nađe neki najsličniji. Vrše se nove preraspodjele, preformulacije, kreira se nova stvarnost.

    Pa je tako i moja nebitnost i malenkost odlučila da u duhu vremena da svoj skromni doprinos u kreiranju novih vrijednosti i odnosa, kao i ispravnom tretiranju stvari koje ako već ne mogu da dosegnu istinu onda bar da k njoj teže.

    Šetajući u dokolici gradom Sarajevom počeo sam opažati nekonzistentnost u terminologiji koja se koristi na spomenicima, spomen pločama i drugim obilježjima žrtvama svih ovih naših nikad završenih i nedorečenih ratova.

    Ne znam ko bi trebao da se lati usklađivanja terminologije, SUBNOR, SABNOR ili neke druge organizacije, ali bi se ona obavezno morala uraditi da narod ne živi u neznanju ili neobavještenosti. Najlakši za manipulisanje je narod koji ne zna ili još gore, koji pogrešno zna. Nije sramota ne znati, veća je sramota nesaznavati.

    Design by Novica.info