Istorijska čitanka

Da se koji od naše vlastele prošloga vijeka povrati na ovaj svijet, pa da se Placom prošeta i da vidi kako se Dubrovnik promijenio, bez sumnje bi se kao silni car u Preradovićevoj pjesmi povratio odmah u svoj grob na Mihajlu ili u Kozariju:

dubrovnik1Zapanji se car Dušane,

Od žalosti u grob pane.

Nit ga želja više sjeti,

Da bi htio oživjeti.

I doista čemu oživjeti? Ne samo da je republikanska sloboda mrtva, da je Dvor postao sijelom činovnika, ne samo da je čovječja vandalska ruka porušila tolike spomenike velike prošlosti i nagrdila i pokrila tolike druge, ne samo da nema više dubrovačkoga duha, ni kreposti, ni druževnosti, ni književnosti, ni svega onoga što od Dubrovuika bješe učinilo velik grad, pristan skladnosti i domaćega života, biser Jadranskoga mora, krunu Južnoga Slovenstva, dom u kome vladaše božanski i svoje vrsti mir: Pax Ragusina — Mir dubrovački.

 

princČetrdeset osam srpskih vladara iz deset dinastija od XII do XX veka(Nemanjići, Kotromanići, Mrnjavčevići, Lazarevići. Brankovići. Balšići,Crnojevići, Petrovići-Njegoši, Obrenovići i Karađorđevići), koji su vladali različitim srpskim državama, imali su 158 potomaka - zakonitih sinova i kćeri. Od toga je 45% , odnosno 71 kćer. Imena mnogih vladarskih ćerki od XII do XV veka, ostala su nam nepoznata. Poznata su nam samo imena njihovih muževa.

Istoriji je poznat 51 brak ćerki srpskih vladara. Njih 13 bilo je udato za vladare ili za plemiće koji su kasnije postali vladari. Ostale su bile udate za plemiće, a u XIX i XX veku stupale su u brakove i sa građanima - osobama bez plemićkog porekla.

saO društvenom životu Sarajevo (1931.god.) je za strance vrlo interesantno mjesto; stoga, svake godine, sve više i više viđamo ih po ulicama našim.— Nјih ne zanimaju pojedine velike i moderne zgrade i građevine novijega doba, jer to oni imaju na Zapadu mnogo impozantnije, modernije, monumentalnije i lјepše; — nego ih viđamo kako, sa fotografskim aparatima u ruci snimaju: Baščaršiju, pazar, Jekovac, Bembašu, Hrid, Principovu i Kozju ćupriju, Begovu džamiju, Šerijatsku školu, Belediju. dućane i dućandžije u Saračima, Sagrdžijama i Kazandžiluku — i ostale znamenitosti Sarajeva, koje se ne mogu vidjeti na Zapadu.

trebinje aGodine 1930.—1932. bavio sam se triput u Dubrovniku radi ispisa historijske arhivske građe, ponajviše na turskom jeziku. Zbog kratkoće vremena nijesam turska akta mogao požljivo čitati i praviti opširnije ekscerpte, ali sam ipak sakupio toliko materijala, da mogu dati dosta jasnu sliku o prilikama u trebinjskom kraju 18. vijeka.

srpska skola gradiska vila 1889Glavni odbor društva »Prosvjete« obratio se je ove (1906.)godine jednim cirkularom na sve srp.-prav. crkveno školske opštine u Bosni i Hercegovini s molbom, da mu svaka opština pošalje po mogćunosti tačne podatke, kada je škola osnovana, koliko ima učitelja-ca, i. t. d.

Od 69 opština, u kojima postoji srpska osnovna škola, poslaše nam tražene podatke njih samo 35. Radi toga moramo se za sada zadovoljiti samo time, što ćemo pored imena mjesta iznijeti samo statističke podatke.

Ona mjesta, koja se našem pozivu nikako ne odazvaše, označićemo sa zvjezdicom(*).