Ostalo
Odgovor Bošnjaku Adnanu Muhoviću
- Detalji
- Datum kreiranja: 13 Februar 2017
Evo jutros u novine
Ja pročitah bože žali
Da je Nјegoš genocidan
A mi da smo narod mali!
Iz Bihora iz Petnice
Muhović nam Adnan piše
Da Bošnjaka njegovijeh
Od nas ima puno više!
I s prezirom nekakvim se
Podsmjehuje Crnoj Gori
Pa mi ruka pero uze
I `vako mu odgovori!
Je li hrabrost Muhoviću
Moga roda bila mala
Kad je glava Čengićeva
Pod Mirkovom sablјom pala!
Je l` Džaković Vojevoda
Na tarskome mostu streka
Đe stajaše zvek handžara
I plotuna turskih jeka!
Je l` se Nikac uplašio
Kad na Čevska Ubla banu
I silnome Ćehaj-paši
Smrtonosnu zada ranu!
Da o tome istorija
Kroz vjekove duge piše
Nјih je bilo četrdeset
A Turaka stoput više!
Đe je vrela krv točila
Đe god da je bilo klanje
Pobjede smo odnosili
Iako nas bješe manje!
Jer oružje, boj ne bije
Nit boj bije brojnost jaka
No boj bije, Muhoviću
Hrabro srce u junaka!
Jel Popović Đoko s Cuca
U grudima straha ima
Na Do Vučji s jataganom
Kad izleće pred Selima!
I glavu mu posiječe
Da svi vide i svi znadu
Jel se Mina uplašio
Kad je sjeko Mekić Kadu!
A krvava Vrtijelјka
Još Pivlјanin pamti Baja
Što do zadnje kapi krvi
Na braniku srbstva staja!
Na Krusima Muhoviću
Dok jecaše bitka lјuta
Jel se silni Novak Vukov
Uplašio od Mahmuta!
Da li pamti istorija
Takve bruke i sramote
Kenjo Stankov sam sa četom
Grad žablјački kad vam ote!
Jel Milјanov Marko s Kuča
Jednog nama davnog lјeta
U krvavu Podgoricu
Sam na hatu ulijeta!
Kano Peko, kano Jole
I junaci mnogi drugi
Jel` Osmana, Novak Ramov
U krvavoj smako Dugi!
Jeli silnog Turan-bega
Na megdanu Jovan smaka
Vaš je vazda bilo mnogo
A naš samo jedna šaka!
Istina je da ni sada
Mi nijesmo puno brojni
Al kad trube ratne jeknu
I poklič se čuje bojni!
Kad ka nama oblak krene
Tmurni kada dođu dani
Svaki od nas poletjeće
Da ognjište svoje brani!
Uplašit nas neće nikad
Zvek ničijih bajoneta
Jer sloboda Crne Gore
Svakome je od nas sveta!
S poniženjem ti govoriš
Manje nas je od Tuzlaka
Zar orlova manje nema
Od vrabaca i od svraka!
Tvoja riječ sa prezirom
Ljagu na moj narod baca
Zar vukova u planini
Nema manje od ovaca!
Pa nek ove rječi moje
U tvoj mali mozak uđu
Da ne blatiš Crnogorce
I svetinju diraš tuđu!
Ako Nјegoš nije dobar
I ako ti ima manu
Šta u Crnoj Gori tražiš
Što ne ideš Erdoganu!
Nije Nјegoš Muhoviću
U Aziju malu iša
Noževima tursku nejač
Da siječe i kaiša!
Nit je raju nabijao
Na mačeve i na kolјe
No junački Osmanlije
Na krvavo čeko polјe!
I živio ko vuk gorski
U vrletne kamenjare
Al ne htjede prodat dušu
Za bogatstvo i za pare!
I sva sila nije mogla
Da njegovu hrabrost slomi
Kada vjeru za večeru
Proda plahi i lakomi!
Narod gladan i napaćen
Na borbu je podstrekiva
I okružen turskim morem
Slobodu je srpsku sniva!
I pišući Gorski Vjenac
Sebi vječnu slavu zida
A ti danas na njega huliš
Bez sramote i bez stida!
Da u glavi išta imaš
Vidio bi moj Adnane
Da ne mogu bit zločinci
Oni što prag kućni brane!
Još se narod srpski sjeća
Nečuvenih turskih zala
Pet vjekovnog robovanja
Ostrog kolјa i vješala!
Od Stambola pa do Beča
Svirepost se turska čula
Lobanjama srpske đece
Zidana je Ćele kula!
Pa u svojim osudama
Moraš imat više mjere
Jer i ti si ipak Srbin
Iako si druge vjere!
Na tavanu kod svog đeda
Još krst imaš i svijeću
Niko nije Muhoviću
U izdaji našo sreću!
Pa te zato savjetujem
Da osvjetlaš obraz crni
Budi čovjek, hrabrost skupi
I srpskoj se vjeri vrni!
Ako nećeš ne sij mržnju
I s nama se ne inati
Svoje voli, ali tuđe
Ne napadaj i ne blati!
SLAVKO PEROŠEVIĆ IZ ŠAVNIK