Ostalo
Pismo "Planinarskom savezu BiH" povodom "Memorijala Lupoglav"
- Detalji
- Datum kreiranja: 20 Februar 2017
Gospodo iz Planinarskog saveza BiH,
Na vašoj internetskoj / Facebook stranici objavljen je info-poziv za ovogodišnji Memorijal Lupoglav.
U povodu pretprošlog Memorijala dostavio sam vam kritički intonirano, ali dobronamjerno, pismo u vezi koncepcije manifestacije, neposredne organizacije, te povijesne faktografije koja je kao takva temelj ili osnova samog Memorijala, posebno za mnoge mlađe učesnike koji ne znaju puno o povijesti bh. vrhunskog planinarstva (alpinizma).
U popratnom tekstu na vašem sajtu, u kojem se ukazuje na podvig alpinista Dilbera, Jajatovića i Stjepanovića iz februara 1970. na Prenju, vi i dalje istrajavate na netačnostima (falsifikatima), iako sam vam na to skrenuo pažnju u spomenutom pismu.
Njihov zimski pristup na Lupoglav je zaista prvi, i nema potrebe stavljati u zagradu "poznati". Osim toga, oni su, najvjerovatnije, tada izveli 1. ponavljanje, ujedno 1. zimsko ponavljanje, Šeferovog smjera.
"Uspješni pokušaj prvog preskijavanja Prenja" nije djelo ovih velikana bh. alpinizma, od kojih sam neke lično poznavao.
Prvo preskijavanje čitavog središnjeg masiva Prenja izveli su Drago Šefer i Jakov Gaon u februaru 1936.
Oni su tada na skijama išli sa Boraka (Papratina) kroz Boračku dragu, te preko Vlasnog dola do Jezerca. Nakon dva dana na skijama izlaze na sedlo između Otiša i Zelene glave, potom se spuštaju u dolinu Velikih Bara, odakle dolaze pod Kamenac, te se vraćaju preko Prijevorca i kroz Vlasni u kuću Jezerce. Sutradan na skijama idu ispod Vjetrenih brda, te ispod Erača, u blizinu Sopot-sedla (ispod Lupoglava), što je također prvi posjet ovim predjelima Prenja (područje masiva Erača -- Lupoglava) zimi, na skijama. Vraćaju se istim pravcem na Jezerce. Naredni dan opet na skijama prolaze Vlasni do, te preko Prijevorca i ispod Kamenca, te Vršina, dolaze u blizinu stanova Grušća (od sedla Prijevorac do podnožja Vršina / stanova Grušća ovo je bio prvi prolazak tim pravcem zimi, na skijama -- a ovo je bio često korišteni markirani pravac, put za željezničku stanicu Vojno).
--- Prvi zimski izlazak na Prenj bio je krajem decembra 1929, tri člana "Prijatelja prirode" (bez skija); vjerovatno iz Bijele preko Skoka ili tadašnjim osiguranim putem preko Sačmalja.
--- Drugi zimski izlazak na Prenj (prvi na skijama!) izveli su u martu 1930. Drago Šefer i Vojo Ilić. Išli su pješice iz Konjica do Ćelebića, te kroz Idbar i uz Bukov laz do Tisovice. Tu su četiri noći noći bivakirali u katunu, posljednju nakon pokušaja da se na skijama probiju na sedlo konjičke Bjelašnice poviše Rapti. Naredni (peti) dan su na skijama prošli Tisovicu, te preko Podotiša došli na Jezerce, i, preko Vlasnog dola i Crnog polja, sišli niz Boračku dragu na Papratine.
Čak bi se ova njihova tura mogla označiti kao prvo preskijavanje Prenja!
Gospodo ili drugovi iz Planinarskog saveza BiH!
Vi biste trebali prednjačiti u poznavanju povijesnih činjenica iz slavne prošlosti bh. alpinizma, a ne plasirati poluistine i neistine. Ako ovako nastavite, uskoro bi mogao biti zatrt trag pravoj povijesti bh. vrhunskog planinarstva ili alpinizma (alpinizam nije nikakva "specijalnost" kako navodite u spomenutom tekstu, već je kruna pojedinčevog planinarskog razvoja! Specijalnosti u okviru planinarske organizacije jesu GSS, vodička služba, sportsko penjanje, speleologija/jamarstvo, orijentacijski sport...).
Veliki su napori uloženi, godine utrošene, da se istraže, potom zabilježe, i objave značajnije stvari iz povijesti bh. alpinizma (Naše planine, Planinski vestnik, Staze, Delo, Oslobođenje, RTV BiH...). Zaista nema smisla, uistinu je degutantno, da sa tih visina (krov planinarske bh. organizacije) širite nedorečenosti, poluistine, pogrešne stvari, i neistine -- što se tiče već zabilježene, obrađene, i publikovane historije bh. alpinizma!
A najrelevantniji podaci, iz prve ruke, o prvom preskijavanju Prenja, te o počecima alpinizma u BiH, objavljeni su u knjizi Drage Šefera, "Planinarski zapisi" koju je izdao Planinarski savez BiH 1984. godine!!!
(PDF je na Zonama-2000, može isprintati! Napravite nekoliko kopija i -- poklonite sami sebi!!)
Opet vam postavljam pitanje: zar istraženu faktografiju iz povijesti bh. alpinizma, djelimično iz opšteg bh. planinarstva, vi koji ste sada tehnički rukovodioci (administracija) PSF/BiH (?) a pohađali ste Sarajevsku školu alpinizma (i završili je uspješno?!), gdje ste slušali predavanja na ovu temu -- zaista ne znate, ili nećete da znate, ili se pravite da ne znate?!?
I ne samo da širite povijesne neistine (iz neznanja, intelektualne inertnosti, lijenosti da saznate, pročitate, naučite i zapamtite, te povijesnim istinama podučavate mlade bh. planinare koji tek zakoračuju u svijet proslavljenog bosanskog alpinizma), nego radite, aktivno promovišući, i druge nebuloze, apsurdne stvari!
Jedna od njih je promovisanje zvanja instruktora turnog skijanja!?!
Gospodo ili Drugovi / Drugarice, ovo je teška besmislica!
U niti jednoj planinarskoj organizaciji na svijetu takva "titula" ne postoji!! A, dodijelio ju je sam sebi (!) čovjek koji prednjači u namjerno-nenamjernim ("slučajno" mu se omakne, valjda povezano s njegovim businessom?) falsifikatima i petljavinama povezano sa historijom bh. vrhunskog planinarstva ili alpinizma, E. Durmo.
(Da podsjetim, njegovi glavni falsifikati: 1) prva ponavljanja stupa Bahtijevice u Sivadijama, Prenj, 2) prvo preskijavanje jz. strane Lupoglava na Prenju, 3) prvi bh. ženski pristup na Mont Blanc, 4) prvi pristup na prenjski Erač; 5) prvo preskijavanje sjeverne strane V. Vilinca na Čvrsnici, 6) uspon jarugom lijevo od stupa Bahtijevice (pogrešno: Crnopoljskog Osobca)... a, o ostalim (polu)falsifikatima i njegovom publikovanom neznanju, npr. u lijevom dijelu prenjskih Sivadija, u romanijskim Crvenim stijenama... drugom, prigodnom, prilikom.)
Već sam vam pokušao ukazati da je i zvanje "instruktora alpinizma" problematična kategorija/titula, jer je to sovjetsko-komsomolsko-boljševičko naslijeđe bh. (jugoslavenskog) planinarstva nakon Drugog svjetskog rata. Oficijelna titula "instruktor alpinizma" ne postoji u niti jednoj alpskoj zemlji, niti igdje u svijetu! (To što i danas postoji u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, te u nekim zemljama bivšeg Varšavskog pakta, samo pokazuje činjenicu da su Slovenija, Hrvatska... bile dio DR, kasnije FNR, kasnije SFR Jugoslavije!)
Instruktor alpinizma (vrhunskog planinarstva) -- onaj koji predaje i vodi praktičnu nastavu na visokogorskim/alpinističkim tečajevima -- jeste neformalno zvanje, a može ga nositi jedino pedagoški zrela osoba, (današnji) registrovani alpinista sa najmanje 25 godina starosti, sa zavidnom opštom planinarskom reputacijom i višedecenijskim planinarskim stažom iza sebe!!! (Da pojasnim, jedan primjer: planinarski velikan kakav je bio Uzeir Beširović, ili Drago Bozja, i koji su učestvovali u radu SŠA, istinski su planinarski pedagozi i, ujedno, instruktori alpinizma, za razliku od većine ovih današnjih (opšte)planinarskih žutokljunaca tzv. alpinističkih "instruktora" (koji jedino što znaju jeste vezivanje čvorova, demonstracija sv. Bernarda na pokaznoj vježbi na penjačkom vježbalištu, ali ne i u Mezića stijeni, stijenama Velikog kuka, Izgorjele grude, Veleža...), većina nesposobna da sastave tri prosto-proširene rečenice, a kamoli napišu pismen literarno-stručni sastav na temu planina i planinarstva, gramatički i pravopisno korektan, kakve sastave su svojevremeno pisali i objavljivali pravi bh. alpinisti, koji bijahu obični radnici i službenici -- Šefer, Sigmund, Entraut, Dilber...!
No, ovo nije za uši koje inače čuju, za ljude (planinare) koji inače misle, i koji nisu mentalno inertni. Zato vam ponavljam, nešto izmijenjeno, ono izneseno u pismu od prije dvije godine.
Da bi se koliko-toliko spriječila daljnje urušavanje bh. planinarstva, posebno u njegovom vrhunskom aspektu (alpinizmu) -- a na čemu ovakvim "organizacijama" i potezima vaša administracija daje značajan doprinos -- potrebno je (ako ovo uopšte dolazi do vaših ušiju i srca!?) uraditi sljedeće:
- okupiti (ako je išta ostalo! ako postoje?) mladih planinara-alpinista i angažovati ih na konsolidaciji Komisije za alpinizam, te sređivanju alpinističke arhive, posebno na spašavanju kartoteke reg. alpinista i značaka "alpinista" pod rednim brojevima (ako je uopšte išta ostalo od toga na nekom tavanu gdje ste sve ovo "brižljivo" pohranili i "sačuvali"!),
- vratiti i oživjeti Sarajevsku školu alpinizma pod okriljem PSBiH, odnosno KA PSBiH,
- pokušati okupiti mlađe alpiniste s radnim navikama, obrazovane i pismene dovoljno, da se pokrene rad na evidenciji penjačkih smjerova barem u glavnim masivima bh. planina, jer je za to zadnji čas,
- za početak evidentirati smjerove u posebnu brošuru, koju (besplatno) dostaviti svim zainteresovanim planinarima i PD u BiH,
- započeti sa radom na seriji mini penjačko-planinarskih vodiča, moguće u saradnji sa izdavačkom kućom Buybook, jer su oni zainteresovani za takav projekt (posebno za luksuzno štampane vodiče na engleskom),
- raspustiti postojeće jaranske lobije u PSBiH, čija je aktivnost destruktivna po bh. planinarski pokret, posebno za njegovu krunu -- alpinizam,
- povući iz prodaje penjački vodič "Oblik -- Treskavica" autora E. Durme, i obavijestiti GSS i planinarsku javnost da je isti opasan po život potencijalnih korisnika, posebno stranaca koji su slabiji sa b/c/h/s jezikom, zbog kardinalnih grešaka u vezi označavanja smjerova (kao što je već učinjeno na sajtu Dinarsko gorje),
- umnožiti publikaciju "80 godina alpinizma u BiH" (PSBiH, 2010), u kojoj se nalazi najosnovnija faktografija iz povijesti bh. alpinizma, i dijeliti je besplatno, ili prodavati po simboličnoj cijeni, zainteresovanim planinarima u BiH u cilju spasavanja istine o kulturnom pokretu zvanom (klasični) alpinizam u Bosni i Hercegovini, prije no što ista bude zatrta vašim neznanjem i javašlucima,
- sabrati i umnožiti tekstove o povijesti bh. planinarstva, objavljene uglavnom u časopisima Staze i Naše planine, posebno one iz pera Halida Čauševića, Uzeira Beširovića, Drage Bozje...), i kao skripte distribuirati u sva planinarska društva u BiH,
- ukinuti zvanje "samostalnog alpiniste" i vratiti uobičajeno zvanje "registrovani alpinista"! Ovaj (prevarantski) manevar napravljen je vjerovatno od strane nekolicine mlađih "dejtonaca", interesenata za alpinizam, iz krajnje prozaičnog (amoralnog) razloga -- naime, dotični "nemaju živaca", to jest lijeni su da ožive rad Komisije za alpinizam, jer bi onda morali voditi kartoteku alpinista (registraciju), evidenciju o značkama "alpinista" pod rednim brojevima, brinuti o arhivi, koordinirati rad visokogorskih i alpinističkih kolektiva u BiH itd.
Meni osobno je jako, jako žao ovih mladih, najmlađe generacije bosanskohercegovačkih planinara koji bi da postanu čestiti visokogorci i alpinisti evropskog formata, obrazovanja i duha (kakvi su, uostalom, bili svi bosanski vrhunski planinari, da spomenem samo neke: pored prvih pionira bh. alpinizma, tu su i Zahirović, Dilber, Buturović, Travner, Filić, Hilčišin, Šišić, Rakić...) -- i kao takvi da budu stubovi, najkvalitetnije jezgro, modernog GSS-a -- i koji žude za istinitom historiografijom, tj. činjeničkim znanjem o slavnoj povijesti bh. vrhunskog planinarstva, ali su u tim svojim plemenitim težnjama onemogućeni aktivnostima grupe neznalica, aktuelne bratije u vrhu administracije PSBiH!
S planinarskim pozdravom,
Slobodan Žalica
(član planinarske organizacije BiH od 1965. g.; jedan od dvojice neposrednih osnivača Sarajevske škole alpinizma, 1972; dugogodišnji instruktor i predavač na alpinističkim i GSS tečajevima u BiH; načelnik Komisije za alpinizam PSBiH; nosilac zlatne značke PSBiH; nosilac značke "alpinista PSBiH"; nosilac značke "reg. spasioca GSS-a PSBiH"; odlikovan plaketom povodom 50-godišnjice GSS-a u BiH; učitelj skijanja sa kanadskom i srbijanskom licencom)
P.S.
Ovo je pismo upućeno na više adresa, posebno one dostupne mi mlađih bh. planinara-visokogoraca i alpinista, ne bi li se ova sirota današnja bosanskohercegovačka "dejtonska" omladina, i ostali zainteresovani, upoznali sa pravim činjenicama iz prošlosti bosanskohercegovačkog alpinizma, nastavljajući dalje uspješno izgrađivati svoju planinarsku ličnost, kako na osobno zadovoljstvo tako i na korist šire društvene zajednice, bivajući u svojim plemenitim nastojanjima utemeljeni na istinitim činjenicama iz veličanstvene kulturno-sportske povijesti bh. planinarstva i njegove krune -- alpinizma.
Ali u takvim idealističkim njihovim težnjama vaša grupica sitnih intereždžija glavna im je prepreka!
Nemojte širiti neistine iz povijesti bh. alpinizma! Nema za to nikakve potrebe, niti opravdanja!
Za većinu današnjih mladih Facebook je "bog", i oni bespogovorno vjeruju ovoj "društvenoj" (zapravo, antisocijalnoj!) mreži, pa tako i netačnostima i falsifikatima iz povijesti bh. vrhunskog planinarstva koje im vaša ekipa iz administracije PSBiH servira -- i to prilikom ovakvih obljetnica kakva je tragedija na Lupoglavu iz 1970, čije bi obilježavanje trebalo povjeriti grupi stručnih i odgovornih ljudi, organizovati Memorijal s najvećim mogućim profesionalizmom, te pijetetom (= sveto poštovanje prema umrlima) za one u čije se ime sve ovo radi!
(Sjetite se, da u pozivu za Memorijal Lupoglav 2015, pored iznesenih proizvoljnosti i netačnosti, niste znali ispravno napisati ime alpiniste koji je sa dvojicom svojih drugova stajao kao prvi čovjek zimi na prenjskom Lupoglavu u februaru 1970.)
Ako je potrebno opet ću vam organizovati nastavu iz historije bosanskohercegovačkog alpinizma, ako treba i dopunske časove, napisati skripte, organizovati ispite, sve besplatno, samo da jednom za svagda utvrdite gradivo, i da više ne lažete!