Ostalo

Otvoreno pismo predsjedniku Miloradu Dodiku povodom augustovskih Dana žalosti

Poštovani Predsjedniče Republike Srpske, pomaže Bog!

Prvo Vam čestitam i zahvaljujem na očuvanju Republike Srpske! Pratim dešavanja u svijetu a pogotovo dešavanja na srpskim teritorijama.

Jako volim narod iz Republike Srpske. Moja baka me naučila da budem dobar čovjek, a savršeni sveštenici, najviše iz Republike Srpske su me naučili da budem veliki patriota. Ima nešto u tom narodu iz tog kraja posebno i jako. Veza izvorna i zadojena, ne razvodnjena prema Bogu othranjuje velike patriote. Takve volim i poštujem. Trudim se i sama svim srcem, i samo srcem, ostati kao patriota i humanitarac uvažena u našem narodu. Redovno krajem februara, iz Švicarske u koju sam kao djete otišla, dolazim u Banja Luku na „Ličko veče“. Zimus sam i moju humanitarnu knjigu u Banskom dvoru, nasuprot Vaših kancelarija, predstavila. Knjigu koja je svojom prodajom i uz pomoć donacija naorda, na Vama poznatom Bansotlu, na svetoj Fruškoj Gori, spomenik palim Krajišnicima odvajkada podigla.

Redovno Vas pratim i na Vašim nasutpima u navedenom kraju. U Krušedolu na primjer. Uvijek mi je drago čuti Vaš odlučan govor i volim Vaš patriotski stav. Zbog toga Vam se i obraćam u nadi da Vi možete svojoj braći i sestrama iz Krajine pomoći. Vi i Vaši prijatelji od kojih neke i lično poznam.

Ja sam ekonom, živim i školovala sam se u inostranstvu i znam da ova kružna pisma i protesti u vezi nepoštovanja 4. i 5. augusta kao Dana žalosti, za ovu godinu ništa izmjenuti ne mogu. Ali ja vam ovo pismo pišem u nadi da će te na Vašu listu stvari koje trebate odraditi, staviti ovu moju molbu. Molbu žene i sestre iz Krajine. Molbu u ime mog i Vašeg naroda iz Krajine. Molbu žene koja je kao djete otišla u inostranstvo, a cijelo vrijeme rata se vraćala u Krajinu, slala sa narodom u dijaspori pomoć i u Krajinu i u Republiku Srpsku. Molbu žene koja ovu jesen pravi u Cirihu promociju pomenite humanitarne knjige "Divani ličkih spomenika", i sav doprinos knjige šalje u Republiku Srpsku, Udruženju žena koje su za vrijeme rata bile u neprijateljskim logorima šriom Bosne i Hercegovine.

Ja Vas, Vas koji kao i ja znadete da je Oluja onaj završni udarac na srpski narod i sinonim za sve opreacije dušmana na nejač i Srpstvo, preklinjem i molim, da zvanično 4. i 5. august potcrtate kao Dane žalosti i da se zabrani svako nepoštovanje tih teških datuma. Sa užasom pratim, da se čitavi festivali odražavaju i u Vašoj kao i mojoj Banja Luci i širom Republike Srpske. Ima ljudi koji taj dan slave kao da ništa bilo nije. Ali na žalost bilo je! Dogodio se na oči svijeta genocid nad manjinskim i predhodno od teškog naoružanja (po naredbi!) razoružanim, gotovo golorukim narodom Krajine.

Rane su još uvijek svježe. Ako ih sada već oprostimo, zaboravimo, sakrijemo od svog srca, kao onda da očekujemo da će naša djeca i naša unučad znati šta se toga dana dogodilo? Kako će znati suprostaviti se, kad ih u školama i na ulici budu drugačijoj istoriji ubjeđivali?!?

Mi ne smijemo zaboraviti nas jer su to ostali davno već učinili!

Mi se moramo boriti za svoj obraz i za svoj ugled, za svoju lozu i za svoje časne korjene, a to niko ne zna bolje nego Vi poštovani Predsjedniče.

Iz tog razloga zamoljavam Vas, i ključne ljude oko Vas, i Vaše prijatelje od kojih bi izdvojila gospodina reditelja Emira Kusturicu, akademika Matiju Bećkovića (kojeg sam upoznala u Cirihu i koji me je oduševio), gospodina doktora Bastašića koji je u Vašem gradu i koji toliko žustro svojim udruženjem Jadovno 1941. brani strašnu istinu o predugom genocidu na naš narod, da preduzmete inicijativu i da taj datum zaštitite da se ne skrnavi i dalje. Naš, Vaš i moj narod!

Sigurna sam da svi nabrojeni, na čelu sa Vama možete u sestri Krajine, u Republici Srpskoj, ove dane sačuvati kao dokument velikog stradanja i odati sve zaslužene počasti braniocima ognjišta svojih.

Ja sa moje strane obećavam koliko god Vi sebe da dete, da ću sitna i na oko nebitna, i dalje davati sebe bez granica za naš cjelokupan narod, jer Pelješevica i Drina su samo prirodne ljepotice ali nikako granice između Srba.

Pozdravljam Vas puno. Želim Vam dobra zdravlja i svako dobro od Boga i naroda. Hvala vam na odvojenom vremenu ovu moju molbu, moj apel za pomoć pročitati. Neka ne ostane na tome ako Boga znate.

S Bogom – sestra,

Milena Čanković

Šafhauzen - Švicarska,

na Ognjenu Mariju 2017.

• Prethodni
• Sledeći