Ostalo

Memorandum srbskog nacionalističkog pokreta “Zapadne strane”

Na našu adresu je stigao Memorandum kojeg vam u cjelini dajemo na uvid iako se sa mnogim dijelovima uopšte ne slažemo i u suprotnosti su sa idejom našeg sajta, ali smatramo da treba svako da iskaže svoje interese i da sve što ima da se iznese, neka se iznese na svjetlo dana, kako bi se napokon našlo takvo rješenje na prostoru bivše Jugoslavije koje bi imalo za posljedicu dugoročniji mir, kao i mnogo veću stabilnost cijelog regiona kako bi svaki novi okupator imao mnogo teži posao na zavađanju srbskog naroda sa ostalim nacijama proisteklim iz njega prevjeravanjem.

 Memorandum srbskog nacionalističkog pokreta “Zapadne strane”

Pitanje teritorija je ključno pitanje u srpsko - hrvatskim odnosima i ključno pitanje za stvaranje održivog mira na Balkanu i razvitka i napredka obadvije nacije. Sadašnji status quo je neodrživ, jer ostavlja sve zainteresirane strane nezadovoljnim i spremnim na preslagivanje i moguće nasilne promjene.

Ostavljajući pitanje  Bosne otvoreno sljedeći dokumenat iznosi što je potrebno da se riješe otvorena hrvatsko-srpska pitanja. Naravno to nije moguće izvesti dok su sadašnje slabe vlasti u funkciji, jer će narod i u jednoj i u drugoj državi biti protiv tih rješenja. Narod je problem, i nacionalisti moraju shvatiti da im narod nije prijatelj i da narodne želje su često u suprotnosti s njihovim najboljim interesom.

Memorandum organizacije "Zapadne strane" za uspostavu historijske srpsko - hrvatske granice u interesu trajnog mira i pomirenja među dvije nacije.

Historijska granica u najvećem djelu historije je bila južno od Splita, obuhvatajući područije Poljica, Makarskog primorja, Biokova, Imotskog područja, Neretvanskog područja, kao i ostrva Brač, Korčula i Mljet i poluostrvo Pelješac. Sve su to područija prisutnosti ćirilice koja je ekskluzivno srpsko pismo i to je u interesu Hrvata da prihvate.

Naravno pitanje je zašto bi Hrvatska prepustila ta sva područija Srbiji kad su tu sada 95% Hrvati. stanovništvo tih područja su porijeklom Srbi katolici koje su u 18. stoljeću pokrstili Venecijanci u katoličku crkvu.

Da bi se kompenziralo Hrvatsku i sprječilo sukobe, potrebno je da Srbija prepusti Hrvatskoj cjelovito područije Vojvodine. Reći će netko nemoguće i neprihvatljivo, ali to je ponuda koju Srbija ne bi smjela odbiti da je Hrvatska da. Vojvodina preko 20 000 km2 , južna Dalmacija kojih 3000 km2. Vojvodina 2 miliona stanovnika , južna Dalmacija niti 200 000. Ali nažalost, zbog zatupljenosti i kratkovidnosti lokalnog stanovništva u oba područja do zamjene teško da će doći bez pritiska vanjskih sila.

Koji su interesi Srbije ?

Izlaz na more zbog kojega su vođeni balkanski ratovi, prvi svjetski i zadnji rat. Odvajanje liberalne i antisrpske Vojvodine koja je kamen oko vrata srpskim nacionalistima u borbi za vlast. Vojvodina nije historijska srpska zemlja, kao što nije niti Krajina pa niti neki djelovi Bosne. Za razliku od toga južna Dalmacija je historijska srpska zemlja više od hiljadu godina.

Osim Vojvodine kao kompenzaciju, Srbija je spremna da ponudi Hrvatskoj potpuno odricanje od bilo kakvih prava na Krajinu, kao i bilo kakvih daljnih pretenzija prema hrvatskoj.

Koji su interesi Hrvatske ?

Trajno osiguranje istočne granice na Savi i Dunavu, teritorijalno povećanje za preko 15 000 km2 (skoro 30% površine sadašnje Hrvatske), trajni dogovor sa Srbima oko Krajine i povratak međunarodnog ugleda Hrvatskoj, poboljšanje strateškog oblika hrvatskog teritorija i dobivanje dodatnih površina plodne zemlje.

Činjenica je da će ovakav prjedlog izazvati "zgražanje" među političarima i narodom obiju zemalja , ali zbog velikih prednosti koje donosi, ne smije biti odbaćen i treba se svim silama boriti za njega i predočiti ga svim unutarnjim i vanjskim čimbenicima .

Što prije se ovaj prjedlog provede, prije će se prekinuti mržnja između dva naroda, i prije će se moći ljudi i nacije okrenuti rješavanju drugih stvari.

Srbija bez izlaza na more je nacija osuđena na izumiranje i nestanak i srpski vođe to moraju shvatiti. Srpski narod mora na more ovako ili onako ako hoće preživjeti, i nema cijene koju nije spreman platiti za to.

Hrvatima je ovo prilika da stvore "veliku Hrvatsku" bez kapi prolivene krvi.

Ali šanse su 99% da se ovaj projekat neće niti uzeti u razmatranje, jer ne postoje političari koji bi ga proveli, koji se ne boje "naroda" odnosno nepismenih neobrazovanih masa koje ne razumiju geopolitiku, političku strategiju i nacionalizam.

Pokret “Zapadne strane” *

* - Pokret “Zapadne strane” (u Srbiji poznatiji kao "Primorska Krajina") je organizacija polu-javnog tipa kojoj je cilj organiziranje srpskog naroda u Hrvatskoj, kao i svih Srba koji su poreklom iz današnje Hrvatske, a sve u svrhu očuvanja i oživljavanja nacionalnog identiteta, povratak iseljenih i izbjeglih, stvaranja regija s koncentracijom Srba u svrhu stvaranja autonomije na lokalnoj i regionalnoj razini, i naposljetku pripremanje preduslova za demokratsko samoodređenje Srba. Među našim članovima ima pravoslavnih Srba, ali i Srba katolika što je posebno važno jer je taj deo srpskog naroda slabo predstavljen i za njegove interese se malo brine.

Regija od posebnog interesa za našu aktivnost je Južna Dalmacija, a ta regija ima prema našem mišljenju životno značenje i važnost za srpski narod, jer je to jedna od regija najstarije srpske države, regija drevne i bogate ćirilićne baštine, kao i izuzetno strateški važna regija zbog svog primorskog položaja.

Stanovništvo južne Dalmacije je velikom većinom srpskog porijekla, i bilo je pravoslavno sve do venecijanskog osvajanja u 17. i 18. vijeku kada je djelom nasilno, a djelom podmuklom venecijanskom politikom pokatoličeno. Pravoslavlje se djelomično očuvalo samo u selima Imotskog, na planini Kozjak i u gradovima u manjem broju. Među katoličkim Srbima, propaganda katoličkih popova, a posebno fratara je te ljude uvjerila u znatnom broju da su Hrvati, u što su mnogi nažalost povjerovali. Ali ne svi. Dalmatinski Srbi i dalje mnogi mrze na nametnuto hrvatstvo, o čemu svjedoči velika podrška za jugoslavensku politiku u toj regiji, ali i Pokret za Dubrovačku Republiku na krajnjem jugu Dalmacije o kojemu se niti danas ne može slobodno govoriti u Hrvatskoj.

1990. je proveden pravi genocid nad južnodalmatinskim Srbima s po nekim procjenama i preko 20.000 protjeranih i više stotina ubijenih, a posebno su na udaru bili Dubrovnik, Konavle, Imotski i Split.

Ekstremno desni hrvatski nacionalisti smišljeno promiču laži o južnoj Dalmaciji kao prostoru ustaštva i pričaju priče kako su ti krajevi čisto hrvatski i ekstremno nacionalistički. Istina je ima nepismenih ljudi, budala, pijanaca, narkomana i ostalog ološa kojeg je lako pridobiti za bilo koje zlo pa tako i za ustaštvo, ali isto tako ova regija je i područje sa najvećim brojem ljudi koji su protiv hrvatskog nacionalizma i ustaštva, a to su upravo Srbi kako pravoslavni tako i katolički.

Još jedna stvar koju se ne smije zaboraviti je slučaj pokatoličavanja srpske djece. Hrvati kažu da to nije istina, a istina je nažalost. Napr. samo u jednom području odakle je porijeklom jedan od članova pokreta ima kojih 100 Srba pravoslavaca barem porijeklom, među njima ima i dosta djece, a sva ta djeca idu na katolički vjeronauk, u katoličku crkvu, primaju njihove sakramente. Nisu oni pokatoličeni pod pravom prisilom, ali je stvorena takva atmosfera da roditelji djecu šalju u katoličku crkvu da se ne izdvajaju iz društva.

• Prethodni
• Sledeći