Ostalo
Glas naroda Dalmacije i primorskih zemalja, br. 2
- Detalji
- Datum kreiranja: 25 Juni 2018
Evo pred vama je drugi broj "Glasa Naroda Dalmacije i Primorskih zemalja" , informativnog organa pokreta "Zapadne Strane" koji čuva pravoslavnu i srpsku kulturu i identitet Dalmacije i Zapadne Hercegovine i pokušava ako je to moguće da spasizadnje preostatke srpskog naroda od nestanka sa vekovnih ognjišta. Mnogi će na naš pokret da gledaju s omalovažavanjem. U ovoj regiji živi prema zvaničnoj statistici toliko malo Srba da za većinu "ozbiljnih" srpskih nacionalista ona nije značajna. Naš pokret možda nema veliku budućnost i možda će za samo malo vremena da bude zaboravljen. Ali postoje stvari kojene mogu i ne sme da budu zaboravljene. Zapamtite : Bitka nije izgubljena dok znamo za što se borimo". A naš neprijatelj ,zapadne sile i njihovi lokalni izvršioci dobro znaju za što se bore , i zato pokušavaju da izbrišu svaki trag srpstva iz Dalmacije i Zapadne Hercegovine , da i mi zaboravimo da je to nekad bilo naše i još je uvjek naše jer naš narod tu živi.nije slučajno da je upravo u ovoj regiji najjača aktivnost raznih ustaša i hosovaca . Što god bilo , ne smijemo zaboraviti.Jednog dana će opet svjetlo pravoslavlja da zasja nad Dalmacijom i Zapadnom Hercegovinom , postojbinom drevne srpske države.
Ova mape treba da se urežu u pamćenje svakom Srbinu da ih nikad ne zaboravi.Vidimo historijske granice Srbijena Vrbasu , na moru gde obuhvataju Brač , Hvar , dubrovačko primorje , Crnu Goru ,
skoro celu Bosnu. a od sve zemlje koja na mapi pripada Srbiji danas je manje od 1/3 u sastavu države Srbije. Zahumlje i Paganija su najstarije srbske države , koje su bile srpskemnogo pre nego
li Kosovo ili većina današnje Srbije. Zahumlje je rodno mesto srpske države , a sada su tamo "poglavnici"na "širokom brijegu" a Srbi pred istrebljenjem.
GENETIKA
Zagušeni dimom panslavizma , srpski nacionalisti su dugo vjerovali u "narodno jedinstvo" Srba i Hrvata , i iz toga se velika nesreća za srpski narod izrodila. I danas mnogi srpski nacionalisti iz inata govore da "Hrvati nisu historijski narod".Treba ipak priznati da jesu i prestati štetiti sami sebi takvim tvrdnjama. Hrvati jesu historijski narod , i potpuno drugačijiod Srba ali nisu svi koji se danas nazivaju Hrvatima pravi Hrvati. Hrvati imaju svoj jezik (tzv. kajkavski) koji je puno bližislovenskom nego srbskom. Hrvati su takođe po genetici puno bliži Slovencima i Mađarima i istočno europskim narodima , dok su Srbi bliži Šveđanima , Norvežanima i istočnim Nemcima (koji su ustvari germanizovani Vendi-lužički i pomeranski Srbi). Hrvati u većini imaju y-dna haplogrupu R1A (https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_R1a_frequency_by_population) dok je kod Srba to grupa I (https://en.wikipedia.org/wiki/Haplogroup_I-M170). Interesantno je da je u genetskom smislu najsrpskiji kraj Hercegovina (podjednako istočna i zapadna) , jezgro prve srpske države na Balkanu.
NEMA POSLA
Često objašnjenje koje naši krajišnici , posebno mladi , daju kad ih se pita zašto se ne vraćaju na svoja ognjišta je da navodnu tim krajevima "nema posla". U prevodu to znači da nema para koje bi finansirale način života na koji su se ljudi naviknuli u gradovima. E ljudi moji dragi, našim predcima nije trebalo takve vrste "posla" pa su živjeli i bili u svemu bolji od nas, i zato su i opstali kroz tolika stoljeća. Ima posla. Njive čekaju zarasle u korov. Ima posla da se obnove porušeni domovi. A na luksuzni način života zaboravite.Odreci se onoga bez čega se može. Sjeti se naših boraca koji su pali u narodnooslobodilačkoj borbi protiv ustaša i NDH. Oni su se odrekli svojih života da spase svoj narod od uništenja. Od vas se danas puno manje traži.
BROĆANAC
Veliki Broćanac podno srpske gore Kozjaka u Dalmaciji je mučeničko srpsko selo iz kojega su 1992. u koncentracijski logor Lora odvedena 44 čoveka zbog navodnog pokušaja da "pripoje Split SAO Krajini". Tamo su podvrgnuti strašnim mukama , a Nenad Knežević i Gojko Bulović su ubijeni. Kozjački Srbi su danas pred nestankom . Neki žive u Splitu asimilovani među Hrvate , a drugi su u Srbiji.
DRUGA METOHIJA
Poznati su stihovi: "Dva Kosova ova zemlja ima , jedno je slavno od davnina , a drugo je Kosovo kod Knina" , a manje je poznatoda na srpskom etničkom prostoru postoje i dve Metohije , za prvu znamo svi gde se nalazi , a za drugu ne. Ta druga Metohija se nalazi na istočnim delovima ostrva Brač i Hvar. Ime se još ponekad koristi, a poreklo mu je nepoznato. Moguće je da ima veze sposjedima manastira svetog Pavla u Povljima na Braču (u kojemu je nastala Povaljska listina, jedan od najstarijih zapisa srpskim jezikom i ćirilicom). Bračka metohija se pruža neposredno istočno od naselja Pučišće i Pražnice , i obuhvaća duboke doline , beskrajne drevne šume i pašnjake na kojima već više od hiljadu godina srpski pastiri napasaju svoje ovce. Najveća naselja u kraju su Gornji Humac, Povlja i Novo Selo (naselje Selce je kasnije nastalo, dok je naselje Sumartin takođe srpsko, ali osnovano tek 1641.od izbjeglica iz kopnene Dalmacije).
Bračka Metohija se po kulturi i načinu života , ali i krajoliku mnogo razlikuje od ostatka ostrva. Mnogo više podseća na krajolik Crne Gore i planinskog dela južne Srbije nego na mediteran. Kroz stoljeća duga ruke srpskih seljaka su povadile kamenje iz zemlje i učinili je plodnom, a od kamenja su nastale nebrojene gomile. Prezimena lokalnih ljudi su takođe nepogrešivo srpska a ne mediteranska ili hrvatska. Srbi su Metohiju naselili 841. godine, i od tada traje 400-godišnji rat između Srba i lokalnih Latina i Hrvata s jedne strane i Srba s druge. Srbi su bili u početku jači, ali pomoć Venecije preteže na drugu stranu.1242. pod vodstvom Garganusa de Arscindisa i po nagovoru Arhiđakona Tome (katoličkog fanatika) Splitska i Bračka komuna pokreću krstaški rat protiv Srba (iz čega bi moglo da se zaključi da Srbi na Metohiji nijesu bili katolici) i okupiraju Metohiju.
Nakon toga sledi uništavanje pravoslavlja na Metohiji. Glavni grad Metohije je bio Grac (ili Gračište) kod današnjeg Povlja. Grac i mnoga druga srpska naselja su izumrla od kuge u 14.
stoljeću. Metohija je sveukupno bila u sastavu Srbije 400 godina , od 841. do 1242. godine.Hvarska Metohija obuhvaćala je u prošlosti sva naselja izvan gradova Hvar i Stari Grad , a danas se ime upotrebljava najčešće samo za područije istočno od Jelsa Hvarska Metohija je bila poprište srpskog ustanka 1410. koji je ugušen u krvi uz pomoć Venecije. Najslavniji sinovi hvarske Metohije su doktor Jakša Račić i književnik Niko Bartulović kao i poznati četnički aktivisti braća Anđelinovići.
SEVERNA SRBIJA
Osim balkanske Srbije (mislim na područje gde žive Srbi, ne državu Srbiju kao politički entitet), postoji još jedna Srbija, slabo poznata i svakim danom sve manja - Severna Srbija. Nalazi se u jugoistočnom uglu istočne Nemačke , a nekada se prostirala sve do baltičkog mora, uključujući ostrvo Rujan (danas Rugen) , Pomeraniju s kašubskom oblasti gde još ima Srba , kao i Berlin čije
je ime srbsko, od korijena reči brljati i prljavo, jer su se na tom mestu nalazile blatnjave močvare.
Severna Srbija se smanjivala pod naletima Sasa iz zapadne Nemačke koji su Srbe pokorili i asimilovali. ipak, današnji istočni Nemci su po genetici istovetni Srbima , dok su zapadni Nemci potpuno različiti. Srbski jezik je bio zabranjen (npr. gradski statut Kočebuza/Cotbusa je predviđao smrtnu kaznu za onoga ko se usudi da govori srbski u gradu). Srbska sela su uništavana zbog
izgradnje rudnika uglja . Na stotine srbskih sela su tako uništena , čak i u novijoj historiji.
Hitlerov režim je Srbe preimenovao u Vende i pokušao ih asimilovati što je velikim delom i uspelo. početkom 20. veka bilo je u Lužici 300 hiljada Srba a sada je manje od 100 000. Nakon drugog svetskog rata jača pokret za nezavisnost Severne Srbije , pod vodstvom pokreta Domowina , ali nažalost bezuspješno. 1990. predlaže se da Lužica postane jedna od regija Nemačke , ali kancelar
Kohl , poznat po srbofobiji to odbija. I u pograničnim područjima Poljskebilo je Srba ali su asimilovani.
Ostrvo Rujan , srpsko ostrvo na baltičkom moru , na kojemu se nalazio hram boga Svetovida , glavno religijsko središte baltičkih Srba.
Historijski etnički prostor Srbije oko 10. vijeka.
ZA ONE KOJI SU ZAINTERESOVANI ZA SARADNJU S POKRETOM ZAPADNE STRANE
KONTAKT JE : Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.