Pričaonica
Srbski proroci, Tarabići i Obrenovićka
- Detalji
- Datum kreiranja: 17 Novembar 2015
Mi smo Srbi uglavnom direktan i impulsivan narod. „Što na umu, to i na drumu“, ili drugim riječima rečeno, kratak nam je kratak put od zamisli do ostvarenja, ponekad i previše kratak, dobro bi bilo da je nekada duži.
Sami smo smislili za sebe još jednu izreku: „Strpljen – spašen“, da bi sami sebe usporili u reakcijama, jer nam često naglost i direktnost donosaše neprilike. I to ne u našoj civilizaciji nego u nagrnjanju Zapadne civilizacije na našu. U našoj pravoslavnoj civilizaciji čak i predhrišćanskoj je sasvim pozitivna osobina direktnost, jer je na cijeni odvjakada otvorenost i nemanje skivenih namjera, ali u navali zapadne civilizacije na nas, koja gaji dvoličnost, licemjerstvo i bezkriterje, mi smo sa svojim dobrim osobinama gubitnici. Uvijek će iskren i popustljivi čovjek izgubiti sve bitke pred bezobraznim i agresivnim. Smislili smo i izreku „Pametniji popušta“, pa nam se desilo da svijetom vladaju budale.
Uglavnom velika većina Srba voli čuti proročanstva, a često i pretjerano vjeruju u njih, tako da su to naši neprijatelji počeli široko zlouotrebljavati. A volimo proročanstva jer poštujući izreku „Strpljen – spašen“, prečesto odlazimo u krajnost po pitanju nereagovanja na neka dešavanja, da završimo u mazohizmu. Da bi skratili predugi period čekanja da se situacija samoraspetlja i skratimo čekalačke muke, okrećemo se svakojakim prorocima i proročanstvima. Ponekad poneko ponešto i pogodi, ali prečesto i ne pogodi. I svi su proroci unazad, rijetko ko unaprijed.
Zato sam ja poduzeo određene korake. Jedan od njih je sačuvavanje proročanstva na računaru i čekanje da prođe određeno vrijeme, pa da vidim da li se proročanstvo obistinilo ili ne. Prije sam to radio sa novinarskim člancima. Izrezivao sam ih i stavljao u posebnu omotnicu, i kako se koje proročanstvo nije obistinilo tako sam ga bacao. I omotnica je ostala prazna.
Onomad su nam probijali glavu sa Tarabićevim proročanstvom kako će doći vrijeme kada će svi Srbi stati ispod jedne šljive. Pri tome niko nije razmišljao šta će biti sa ostalim koji su krenuli u ratni pohod na Srbe. Da li će se srbski neprijatelji ratovanjem umnožiti ili će i njih ostati taman toliko da komotno stanu ispod trešnje. I da li je tada Tarabić kada je proricao, Srbima smatrao samo tadašnje srbijanske Srbe, ili je imao nauk o tome da su Srbi mnogo širi pojam od tadašnje Srbije. Tj. da li su za njega crnogorci, bosanci, hercegovci ili krajišnici isto Srbi, i da li se to proročanstvo odnosilo samo na ekavske Srbe ili i ijekavske i ikavske Srbe.
Prolazio sam prije par godina slučajno kroz Kremna. Neobičan predio sa crnim stijenama, za koji kažu da ima problema sa njegovim slikanjem iz vazduha zbog emisije zračenja. I naravno svako ko prolazi kroz Kremna, a da ne svrati u muzej posvećen Tarabićima, kremanskim prorocima, bi bio za posmatranja. I tu kupim ponovno izdanje prve originalne knjige o Tarabićima koja je bila izdata 1940 godine.
I naravno kada sam je pročitao nisam sreo nigdje da se spominje niti ova priča o ispodšljivnim Srbima, niti vladavini Tita i komunista, kako su to lijepo opisali u knjizi Kremansko proročanstvo izdato u vrijeme Republike Jugoslavije. I tu shvatim zloupotrebu proročanstava.
O Nostradamusu navodnom proroku neću ni da pričam. Čovjek nije pogodio ni šta je imao za večeru taj dan kada je pisao svoje nebuloze.
I tako razočaran u proricanje kao fenomen, jer znam da budućnost nije striktno zadata, može da se mijenja djelovanjem, sa dosta nevjerice sam slušao jedan video snimljen prije pet-šest mjeseci u kojem govori izvjesna Verica Obrenović. I reče žena da će SAD da pogodi nekakva kataklizma, tako da će se oni početi baviti sami sobom, a ne cijelim svijetom, što veoma dobro zvuči u ušima svog svijeta. I spomenu Jelouston. Na naslovnoj slici vidite slike sa terena snimljene poslije Vericinog proročanstva.
Ako SAD ne promijeni drastično svoje ponašanje na svjetskom planu, vjerovatno će se Obrenovićevkino proročanstvo ostvariti i proreknuta budućnost će im biti sadašnjost.
Duško Bošković, 11.11.7524. god.