Pričaonica

Koliki vam je holesterol?

Imao sam zdravstvenih problema, takvijeh da sam morao na kraju potražiti pomoć ljekara, koji nekako uvijek, ali baš uvijek, potraži pomoć farmaceuta. Nijesam još sreo ni jednog da je propisao terapiju tipa: lezi – odmori - utopli noge - pij čaj od majčine dušice. Doduše i mi oboljeli smo krivi. Da nam za terapiju ovako nešto propiše ljekar, smatrali bi ga levatom, jer kakav je to ljekar koji ne propiše ni jedan lijek.

Kao da se bolesti ne mogu liječiti i nekim drugim načinima, osim pijenjem lijekova. Ponekad se stekne dojam da je smisao ljudskog postojanja samo da bi imao ko da pije lijekove, i te ne samo kada posustane, nego i preventivno. Kao da za svaki lijek postoji neka bolest.

Zadnji put sam bio ozbiljnije bolestan u vrijeme socijalističke Jugoslavije. Pa sam se iznenadio da se sada mora najaviti posjeta ljekaru, pa se dođe do njega tek kada se dobije slobodan termin. Kako nijesam u međuvremenu umro dočekao sam i taj dan. Nekada je samo dovoljno da ljekar odigra ulogu sveštenika, da porazgovara sa pacijentom kao sa čovjekom, onako ljudski i odmah čovjeku i bez ljekova bude lakše. Ali ova moja bolest nije bila tog tipa, nego više fizičkog tipa, problematika sa neprohodnošću cjevovoda. Tako je to meni izgledalo.

Ali ne htjede ljekar da mi kaže ništa o mojoj bolesti, dok ne pogleda nalaze, pa me posla na vađenje krvi. Vaditi krv je kao i vaditi zub, ali šta se može kada tako zahtijeva sistem koji brine o narodnom zdravlju.

Ali se desi u tom sistemu nepredviđenost, takva da sam i ja gledao svoje nalaze, čak šta više, počeo sam da ih analiziram, ali više onako laički, pošto ne znam na medicinski način.

Dobio sam uz uputnicu i obrazac za biohemijski status očigledno prekopiran iz vremena Jugoslavije. To je bila dobro organizovana država sa stručnim ljudima u svakoj oblasti i na svakom mjestu, osim možda na vodećem, pošto ju je vodio mašin-bravar, doduše malo neobičan, pošto je odlično znao svirati klavir imao aristokratske manire i držanje.

Na tom obrazcu se lijepo vidi da je gornja granica holesterola 8 (vidi dio slike označen sa brojem 1). Kada sam dobio rezultate, holesterol je bio iznad 8, i trebalo ga je skidati. Propisan mi je jedan lijek čije su kontraindikacije bile takve da sam se pitao da li da ga uopšte pijem, jer popravljajući jedno, kvarim drugo. Ali riječ ljekara se poštuje, pa sam pio lijek i uz povremene grčeve u mišićima nogu, i primjenom dodatnih narodnih lijekova za obaranje masnoća, oborio sam holesterol poprilično, čak do brojke 6.

Dakle, po podacima sa obrazca 1, ja sam bio izliječen, ali me iznenadiše kontrolni nalazi koje sam dobio na računarski štampanom obrazcu, vjerovatno iz novonabavljene opreme. Tamo je pisalo da je gornja granica holesterola 5,3 (dio slike obilježen brojkom 2).

Po prvom obrazcu sam dakle u granicama normalnog holesterola, a po drugom, novijem, nijesam. Dakle, trebao sam nastaviti sa kupovinom lijeka za obaranje holesterola. Malo mi bi nejasno kako sada odjednom gornja granica koje je nekada bila 8, sada više nije i spuštena je na 5,3.

Ko nema u vugla taj mora da gugla. Ali ni Gugl nije sveznajući. Počeo je i on da filtrira neke teme. Te se ja tako se pojadah komšinici, koja me majčinski prigrli da me utješi, iako bih mogao otac da joj budem. I pokaza mi ona svoj nalaz holesterola, gdje je gornja granica spuštena još niže na 5.2 (dio slike obilježen brojem 3).

I dok sam ja bio zbunjen, ona je tako pričala kako postoje dobri i loši holesterol, a kako je to u neka sretna vremena bio samo jedan jedinstveni holesterol, kako smo bili zdraviji prije nego sada, a bili masniji nego sada. Kako masnoća treba mozgu da bi ispravno funkcionisao, kako je cilj zavjerenika da nam onemoguće ispravno funkcionisanje mozga, jer mu žele sprečavanjem dotoka hrane oslabiti funkcije...

E jesam seljak neopjevani, a ja sam samo pomislio da je u pitanju puko bogaćenje vlasnika fabrika lijekova. I rekoh joj skrušeno, da me ne opterećuje prevelikom količinom informacija, zna mozak i da prestane kontati i da je umjesto teoretisanja o zavjerama bolje da nam da da popijemo po lijek za obaranje tog nekog lošeg holesterola. I da obavezno napravi kafu sa dobrim kofeinom, a da lošeg kofeina bude što manje, pa da drmnemo pilule sa kavom, jer pijenje lijekova sa vodom je već na smetljištu istorije.

Nije htjela da ispotuje ovu moju zamisao, pa reče da je bolje da napravi čarobni napitak, da nam razmuti med u malo tople vode i doda sok od limuna, džumbira i začini sa izlomljenim ćurikotom i to ako se redovno pije naročito ujutro na prazan stomak, ne samo da obara masnoće, nego liječi mnoge druge boleštine.

Odoh nabaviti plastičnu kašiku, kažu da se pravi med ne smije vaditi metalnom kašikom, dođe do oksidacije i oslabi ljekovitost meda. A vi pogledajte ovu sliku, pa uporedite sa vašim nalazima.

Duško Bošković, bezsniježni početak veljače 7524.(2016) godine

• Prethodni
• Sledeći