Pričaonica

Šta je to zdrava ishrana?

jabuka

Uvijek sam se pitao šta je to zdrava ishrana. Kao i mnogi drugi, uostalom. Pročitao sam mnoge enciklopedije, od onih papirnih koje su izdavali autoriteti, do ove digitalne, internetske koju može svako da uređuje? Pratio sam razne časopise, kupio bezbroj knjiga na tu temu, skršio silne pare na to, posjećivao razne portale, krstario po internetu i nijesam još pronašao odgovor na jednostavno pitanje:

Kako to da je uvijek najzdravija hrana ona koja nije rasla ispod mog podneblja na kojem obitavam, nego uvijek sa nekog drugog?

Kako to da su uvijek zdravije voćke i povrćke koje ne mogu da rastu u mojoj okolini nego uvijek neke iz nekih velikih daljina, i što su dalje od mene to su kao sve zdravije i zdravije?

Kako to da nikada nije zdrava so ona koje ima u mom okruženju, nego morska koja je daleko od mene, a u ovome momentu je najzdravija himelajska, pa je ponovo najzdravije nešto što je najdalje od mene i u daljinu i u visinu? Drastično nam se bliži momenat kada će nam saopštiti da je najzdravija venerijanska so i šećer sa saturnovih prstenova.

Kako to da nikada nije zdrava voda iz moje okoline i predivnih planina, nego uvijek neka flaširana industrijski obrađena?

Kako to da je najzdravije za nas kontinentalce uvijek i samo riblje meso i to ne iz naših rijeka, nego uvijek neke druge iz mora i dalekih okeana?

Uvijek sam se pitao kako su moji preci uopšte bili živi hraneći se nezdravo, tolike ratove i pogrome pregurali preko svojijeh glava, da bih eto ja pretekao pa sada mogu da pametujem po međumrežju ili u prevodu na srbski, po internetu?

Nešto razmišljam, mora da su moji preci bili zdravi, snažni i stasiti, puni snage da se odupru i prirodnim i ljudskim nesrećama, jer su jeli avokado, solili hranu isključivo himelajskom solju i na kraju jeli neki slatkiš zaslađen stevijom. Epske junačke pjesme nijesu stvarane na siru, sirutki, slanini i bijelom luku i kiselom kupusu, nego na mangu, lešo tunjevini i japanskim algama.

U cilju svog istraživanja sam otišao u Dalmaciju na naše Jadransko more i posmatrao Dalmatince. Po svim tvrdnjama savremenih “naučnika” oni ispadoše najzdravija populacija pod kapom nebeskom, jer preporuke “stručnjaka” jedino oni ispunjavaju na ovim našim čemernim prostorima. Jedu plodove mora, umjesto plodova tora, ništa masno, kancerogeno, holesterolasto, triglicerasto. I naravno da sam prestao istraživati i prije nego li sam počeo jer sam odmah vidio da se i oni žale kako ih boli ovo, kako su operisali ono, kako ih probada ovdi, a ponekad ondi, kako srce hoće stat...

I shvatio sam koja je hrana najzdravija.

Najzdravija je ona koju nam dobavljaju međunarodni trgovci. Oni njima tamo prodaju našu hranu kao nešto najzdravije, a nama ovde prodaju njihovu hranu kao nešto najzdravije što postoji. A u cijeloj priči su “najzdraviji” upravi ti međunarodni trgovci, pošto je došlo vrijeme da si zdraviji što si bogatiji. I ako se desi neki problem da kakav organ ispadne iz funkcije nahvataju se ljudi kojima ne treba taj organ, a odgovara onome ko može da ga plati i eto zdravlja. Osim za onoga čiji je organ. Tako da kada se govori o zdravlju, njega neosporno ima, ali je i ono raspoređeno nepravično, uostalom kao i svo drugo bogatstvo svijeta.

Zato ko nema para za zdravu bjelosvjetsku ishranu, neka se hrani još zdravijom hranom koju može sam sebi da uzgoji i odgoji ili da nabavi od ljudi iz neposredne blizine koji se time bave, jer bar tako će imati uvid da hrana nije GMO ili tretirana koječim i kojekakvim hemikalijama. Ipak je najzdravija hrana ona koja nije GMO, a danas nema soje ili kukuruza koji nije GMO. Ove dvije industrijske biljke su osnov za svu stočnu ishranu , kao i u sastavu mnogih mesnih prerađevina. S obzirom da nam podvaljuju i staro bjelosvjetsko meso, koje em je staro, em je hranjeno GMO hranom, em je tretirano penicilinama da duže traje, dobro da smo i živi, a kamo li i zdravi.

Zaključak na srbskom, ili naravoučenije na starosrbskom, je da je najzdravija hrana za svakog čovjeka ona koja je rasla ili je uzgajana u neposrednoj njegovoj okolini, jer ona u sebi nosi energetiku i hemiju tog prostora čiji je čovjek dio, i tek tada je se u skladu sa svojom okolinom, čemu se inače treba težiti radi svezemaljske ravnoteže i harmonije, koja nam svima treba.

Duško Bošković, 3.4.7524.(2016). godine