Pričaonica

Robski Zagreb

Ako je vjerovati hrvackoj primitivnoj propagandi da riječ Srb tj. Serb u prevodu sa nekog jezika znači rob, onda pjesma poznatog beograđanina koji je skončao u Zagrebu, Nikice Kalođere u prevodu znači „Robski Zagreb“. Što i može da u neku ruku i odgovara istini, pošto je Zagreb uvijek sa radošću dočekivao okupatore, što govori o robovskom mentalitetu.

Da bi se bilo precizno u objašnjavanju stvari i poštovala autorska prava, Nikica je u stvari samo oglazbio riječi dvojca Domjanić-Kušan. Oni u stvari tvrde da je Zagreb robski grad.

Čak se i u Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj, Rumuniji i nekim dijelovima Njemačke, tj. dijelovima bivšeg Austro-Ugarskog carstva, ljudi muđusobno pozdravljaju sa „servus“. Vjerovatno po hrvackim mudracima i tumačima značenja riječi, ljudi jedan drugom govore „đesi, robe“.

Pa pošto niko nema pojma šta u stvari znači riječ „Srb“ i svi nagađaju počev od doktora nauka pa do obična svijeta, sada ću i ja da malo nagađam pri čemu neskromno smatram da sam najbliži istini.

Rob ili rab (po istom pravilu imamo zamjenu samoglasnika u „točka“ i „tačka“), svi znamo da je to neko ko nema ličnu slobodu, nečiji je podanik i vlasništvo nekoga ko upravlja njegovi životom. SaRab je saučesnik nekome u robovanju.

Srbi kao nebeski narod, što često naši neprijatelji ismijavaju i karikiraju do raznih gluposti, se odnosi na našu težnju da poštujemo i nebeske zakone, dakle vasionske, a ne samo ovozemaljskei da predstavljamo samo razvijenije životinje koje su na vrhu lanca ishrane. Trebamo kao ljudi biti nešto više, da se izdignemo od zemlje, malo visočije u evolutivnom smislu, da koristimo svoj mozak u humane i graditeljske svrhe, a ne u životinjske i uništavajuće svrhe.

Pojam jednobožtva u starijeh Srba je stariji od pojave hrišćanstva, znalo se ko je bog bogova, nije jednobožtvo izum ove ere. Tom bogu Prava, zato i jesmo Pravo Slavci, smo robovali i bili njegovi rabi. Jevreji su po tome i nazvali svoje popove rab(inima). Bili smo rabi svjesno, jer smo znali da se po njegovim pravilima odvijaju stvari u vasioni, pa samim tim i Zemlji. Grupa tih prvobitnih bijelaca na Zemlji koji su služili svom Bogu i bili njegovi robovi, su se međusobno nazivali SaRabi, kasnije i sarab(otnici), ljudi na istom poslu. Rabota je i danas u nekim srbskim krajevima naziv za rad, posao. Rad je i nastao od riječi rab, istog su korijena i smisla.

Naša srbska dobra osobina i vrijedna poštovanja, je od pokvarenjaka proglašena robovanjem.

Srbi su jedini narod na svijetu koji je pred najezdobm hrišćanstva zadržao mnoge elemente svog starog i autentičnog vjerovanja i prenio ga u hrišćanstvo, kao što je recimo slavljlenje slava. Samo Srbi slave Slave - porodične svetkovine, što predstavlja odavanje poštovanja zaštitniku porodice koga ima svaka srbska porodica odvajkada, samo su te slave sada prozvane „krsnim slavama“ da se uklopi u hrišćansku doktrinu. Da li su ti zaštitnici porodica bili neki vasionski likovi, ili su bili jednostavno rodonačelnici i osnivači tih porodica to će nauka valjda dokazati, ako se ne bude previše politika upetljala i u ovo.

Glavni zadatak svakog domaćina koji slavu slavi je da dvori i služi svoje goste sve dok slava traje. I to časno služenje gostiju i bivanje na usluzi njima su bolesni umovi okarakterisali kao nekakvu slabost i robovanje, pa su otišli tako daleko da su i riječ „slave“ koja je nastala od toga časnog činja služenja ljudima, počeli da prikazuju sa negativnim predznakom.

Ali sve ovo govori više o srbskim neprijateljima nego o nama. Mi smo i dalje vijekovima uglavnom isti i nepromijenjeni i služimo vaionskim zakonima i ljudima oko sebe za doborobit. Što mnogi zloupotrebljavaju. Kao i ovi izvrtači riječi.

Ne bi se u turskom jeziku zadržala riječ serbez koja označava slobodnog čovjeka tj. Srbina, da su o Srbima imali loše mišljenje, kao što to sada mnogi žele da prikažu svijetu.

Dakle, vi koji ćete i dalje nakon čitanja ovog teksta dovoditi u vezu negativno značenje riječi „rob“ sa riječju Slaven, a to je drugi naziv za Srbe, od kojih su i nastali svi Slaveni, ste obični pokvarenjaci i to trebate da znate.

Ali da se vratimo Zagrebu sa kojim sam počeo ovo kucanije, te da se prisjetimo njegovog prethodnog imena Agram, pa da spomenemo i ime koje je prethodilo ovim imenima. A to ime je Serbinovo. Ovo ne kažem ja, nego kartograf Alain Manesson Mallet (1630-1706), koji je ovu mapu napravio u bakrorezu.

Nagradno pitanje za vjerne pratioce sajta, da li je Daniel Srb Hrvat ili je Srb?

Duško Bošković, 12.4.7524.(2016.) godine

• Prethodni
• Sledeći