Pričaonica
Ko je u stvari Ajnštajn i čemu služi
- Detalji
- Datum kreiranja: 28 April 2016
Kada smo bili mala djeca dresirali su nas kroz školstvo i medije, da je Ajnštajn najpametniji čovjek na svijetu, pa smo svi u međusobnim raspravama, kada je trebalo nekoga nadgornjiti, često koristili izreku: „Ja sam za tebe Ajnštajn“. Kao reakcija na to smaranje, pojavila se nova izreka: „Ako si ti Ajnštajn, ja sam za tebe Zvajštajn“, aludirajući da si dvaput pametniji od tog nekog „Ajnštajna“ (na njemačkom Ajn Štajn znači kamen, a Cvaj Štajn su dva kamena).
Koliko je kamen sinonim za pamet sada je to neka druga priča.
Primjetićete uglavnom svi da često i dan danas kao ilustracija uz neke testove inteligencije obavezno stoji slika Ajnštajna, crtež ili karikatura, uglavnom bilo kakva priča vezana za pamet ne može proči bez lika Jednokamenog (ako nam prevode ime pape Franciska , mogu i ja prevesti Albertovo prezime ;-) ).
Čak mu sada i pripisuju da je autor mnogih mudrih izreka, pa ćete i to često sretati po internetu – u pozadini je njegova slika na kojoj je kao njegova izreka (nešto u stilu naslovnog postera). Tako da kako vrijeme prolazi, Ajnštajn postaje sve poznatiji po izrekama, nego po naučnom radu.
Što u stvari i odaje istinu. Jer iza njegovog rada stoji u stvari njegova supruga Mileva Marić-Ajnštajn koja je matematikom pokušavala da ojača konstrukciju njegovih sanjalačkih hipoteza. Ona je čak i koautor naučnog rada „Teorije relativnosti“ i on je u stvari zajednički, ali su Milevu naknadno izbrisali sa rada, pošto je plan bio da Ajnštajn jedini polaže autorska prava na rad, mada u stvari ta ideja i nije izvorno njegova i preuzeo ju je od Rude Boškovića (Ruđer Bošković, Teorija Prirodne Filosofije, poglavlje Relativnost prostora i vremena).
Pogledajmo sada ovaj tekst o Boškoviću sa portala „6yka“ gdje autor tendenciozno, kao da je negdje tako instruisan, obrće stvari u vremenu, tako da ispadne da je Rudo Bošković došao do istog zaključka kao i Albert po pitanju brzine svjetlosti. Poznato je da je Bošković živio mnogo ranije, te se tako i može znati ko je u stvari od koga prepisivao, dok je cilj teksta da se to ne shvati valjano i održi ubleha o Ajnštajnovoj originalnosti.
Ajnštajn je u stvari sve pokupio od drugih, donio svojoj suprugi i iskoristio je da to matematički razradi, pošto je znano da je on bio slab matematičar, da bi na kraju jedino Ajnštajn u svijetu postao poznat po „Teoriji relativnosti“. Toliko se to forsiralo i razvlačilo po medijima nadugo i naširoko da mnogi misle da je Ajnštajn dobio Nobelovu nagradu za „Teoriju relativnosti“, a u stvari nije. Dobio ju je za drugi rad
Pare od Nobelove nagrade je morao sve dati svojoj suprugi Milevi, pošto ju je napustio i ostavio sa djecom bez primanja i nikada nije plaćao alimentaciju. I oženio se sa svojom rodicom (toliko o njegovim moralnim kvalitetima). Mileva je zaprijetila, da ako ne bude plaćao alimentaciju, da će napisati istinitu Ajnštajnovu biografiju i objaviti je. Zato je Albert sve novce od nagrade poslao odmah Milevi i djeci, a svijet ne sazna istinu.
A istina je vjerovatno ta da je Ajnštajn po zadatku morao svojim radovima da baci u sjenu Teslinu hipotezu o eteru, i uz konstantnu medijsku propagandu, da svi prestanemo razmišljati o Teslinoj besplatnoj energiji iz etra za koju još kapitalistički mudraci nisu smislili kako da je naplaćuju od naroda.
A dio istine je da su Izraelci nagovarali Ajnštajna da im bude predsjednik države, pa su ga u tu u svrhu pretjerano promovisali i dodavali mu osobine koje nema, agresivno punili njegovim likom sav medijski prostor, tako da je u hrišćanskim sredinama zastupljenošću svog lika nadmašio i lik samog Isusa. Smatrali su da za njihov narod koji misli da je odabran, predsjednik mora da bude najpametniji čovjek na svijetu, a ako kojim slučajem nije, onda ga treba tako predstavljati.
A možda je u nekoj zavjereničkoj kuhinji i spremano da Albert zamijeni Isusa u novom vremenu koje dolazi i koje traži novog idola, ali koji bi morao biti iz naučničke kaste, jer nauka i znanje sve više potiskuju vjeru. Narod sve više voli da zna nego da vjeruje.
I odabran je Ajnštajn, pa ga zato uporno promovišu svaki dan i možete ga sresti na najnevjerovatnijim mjestima. Kao napr. na servisu za postavljanje videova na internet, gdje nema ama baš nikakve pretjerane potrebe da se pojavljuje, ali je i tu.
Vjerovatno su programeri iznervirani običajem da se uvijek mora spominjati njegovo ime i prezime i gdje treba i gdje ne treba, malo se našalili pa su iza njega odmah ubacili jednu životinjku koju Jevreji nerado vole da vide u svojoj blizini, letjela ona ili ne.
Pišući i o Ajnštajnu nije se moglo zaobići nespominjanje Srba: Marićeve, Tesle i Boškovića. Pa da zaključim priču na nadahnut način da nema na svijetu čorbe u kojoj Srbi nijesu mirođija ili u prevodu sa srbskog na srbski, da ne postoji proces niti događaj na kugli zemaljskoj u kojima se neće zadesiti najmanje jedan Srbin na nekoj od strana ili što je vjerovatnije da će nas biti na svim stranama :-)
Mileva Marić-Ajnštajn sa djecom
Bilo bi interesantno saznati od pisca ove pretjerane konstatacije iz Vikipede, koji su to drugi najveći umovi i najznačajnije ličnosti u istoriji svijeta, ako je Ajnštajn jedan od njih. Po meni najveći um svijeta je Nikola Tesla i to će vrijeme pokazati, a najznačajnija ličnost svijeta je opet Tesla pa Tito, jer niko na svijetu nije do sada imao tako impresivnu multinacionalnu sahranu, što govori o njegovom značaju. Sviđalo se to kome ili ne.
Duško Bošković, 28. travanj 7524.(2016.) godine