Pričaonica

Nastavak agresije instalacijama

instalacijaBBI

Na šta nas sve podsjeća sarajevska instalacija sa naslovne slike?

  • Da agresija na Srbe nije nikada završena, samo je prestalo da se puca i prešlo se na druge vidove ratovanja.
  • Da je Vatikan od vijekovne težnje izbijanja na Drinu, lažno predstavljenu kao granicu nekadašnjih carstava, ovog puta osujetila Republika Srpska, sa čim se vatikanci ne mogu pomiriti.
  • Da se konstantno ovaj prostor drži u tinjanjućoj napetosti kako bi se lakše nama vladalo.
  • Da je antisrbizam osnovni stub građenja identiteta svih nacija nastalih od srbskog naroda prevjeravanjem.

Takođe nas i sam izgled Republike Srpske koja je prekinuta kod Brčkog podsjeća na to da je naš kolonizator smislio disktrikt Brčko samo zato da bi postojala inicijalna kapisla za pokretanje novog rata. Jer je to tako smišljeno da nekada kada Zapadu ponovo zatreba neki novi rat, sačini nekakvu „nezavisnu“ komisiju od svojih, koja bi jednostavnom odlukom da se distrikt Brčko dodijeli Federaciji isprovocirala Srbe da se ponovo late oružja i krenu u spajanje prekinute Republike Srpske. I onda će ponovo biti Srbi okrivljeni da ratoborni, a to što se radi o zaštiti i odbrani srbskih vitalnih interesa opstanka na ovim prostorima, Zapad to ne interesuje. Svima koji su voljni da se bore protiv Srba su dali sva prava, a Srbima oduzeli i osnovno pravo na odbranu.

Zaista je začuđavajuće kako istu foru decenijama Zapad prodaje svijetu, kao da smo baš svi redom glupavi i nezainteresovani za zbivanja oko nas.

Začuđavajuće je i to da ljudi ne kapiraju šta je rat. Ova proseravačka instalacija koju je smislio neki bolesni soroševski kretenoid, se može odnositi na bilo koji rat. Isto ovo se može primjeniti i na Federaciju i na Hrvacku, kao i na Srbiju u oblasti Kosova. A da ne govorim o ratovima sa mnogo većim razaranjima i stradavanjima civila koji se vode svijetom svakodnevno.

Rat je stanje katastrofe u ljudskom društvu kada se ljudi međusobno ubijaju, i vojnici i civili. Ako se ko pita zašto se ubijaju civili, ne zaboravimo da civili rađaju vojnike, i u slučaju dužih ratova i civili su u službi rata. Surovo jeste, ali je tako.

Ratova ne bi bilo da ih ljudi ne izazivaju i zato je najveći i najprimarniji zločin nad svim zločinima, zločin protiv mira, tj. zločin izazivanja rata. Svi ostali ratni zločini su samo posljedica ovoga zločina i ne bi ih ni bilo da nije izazvan rat. Dakle počnimo da tragamo za izazivačima rata, locirajmo ih. Oni su najodgovorniji i to ne samo u okvirima naših političara, nego i od svjetskih koji su bliže vrhu te piramide, dakle mnogo odgovorniji.

Za početak se samo osvrnimo za sada na naše političare. Dakle što se tiče onih koji su izazvali rat, tj. počinili zločin protiv mira, na prostorima bivše Jugoslavije to su Tuđman i Izetbegović koji je u Parlamentu izjavio pred mnogo svjedoka da je spreman žrtvovati mir za samostalnost BiH. Da li su baš ova dvojica izazivača rata umrla prirodnim putem, da im se ne bi moralo suditi?

Podsjetimo se kako je u stvari započeo rat u BiH: 1.marta. 1992. godine je ubijen srbski svat u dvorištu Srpske Pravoslavne Crkve na Baš-čaršiji (Trgovište), Nikola Gardović, a već 26. marta je hrvacka vojska iz Bivše Jugoslavenske Republike Hrvatske izvršila agresiju na BiH i pobila srbske civile u selu Sijekovac. I to uz pomoć lokalnih tada Muslimana, a sada Bošnjaka.

Dakle, gdje je ovde odgovornost Srba za početak rata? To što je srbski svat mahao srbskom crkvenom zastavom u crkvenom dvorištu? Čime su to sijekovčani mahali pa su izazvali vojsku druge države da ih napada u njihovoj državi?

Ko je upućeniji u ratna zbivanja sigurno se sjeća da je srbska vojska tražila da se civili puste iz Sarajeva, pa da na bojnom polju ostanu samo dvije vojske i odmjere snage, ali to nije dala druga vojska. Postavlja se sasvim logično pitanje ko je onda stvarno kriv za stradanja civila? Na stranu što je UN dozvolio i podržavao nesprečavajući da se iz zaštićenih zona dejstvuje, koji je i najodgovorniji za stradanje civila, pošto se nije dovoljno zauzeo da do toga ne dođe.

A što se tiče ove glupave instalacije, u svakoj grozoti ima i neka dobrota.

Ono što je interesantno u cijeloj ovoj instalaciji je to da smo napokon doživjeli da se u Sarajevu na glavnom trgu vidi i dugo stoji grb Republike Srpske, i da ga niko nije našarao i natpis na srbici kojeg niko nije precrtao ili prefarbao, kao što to rade redovno na putokazima od Hrvacke do BiH.

I ako postoji neki Srbin koji nije bio za samostalnost Srpske i izlaska iz BiH, poslije ovakvih stvari će sigurno biti.