Pričaonica

Jugoslavija se nije raspala nego je razbijena

kraljevina jugoslavijaJa sam glup kao računar. Mozak mi je digatalan. Nema u mene 1,5 , 2 , 2,5, 3, 3,3,14. Sve je „ima struje-nema struje“, sve je ili „0“ ili „1“. Nema sivo, sve je ili crno ili bijelo.

Ne može saksija sama da se raspadne, mora neko da je gurne sa prozora da padne, da bi se ona raspala. Tako se ni Jugoslavija nije raspala. Svako ko kaže da se raspala učestvuje u zavjeri njenog razbijanja, jer tvrdnjama da se raspala u stvari pokriva njene razbijače i učestvuje u zavjeri prikrivajući razbijače.

A ko je gurno Jugoslaviju sa prozora da padne i razbije se, znano je, Vatikan kao idejni i NATO kao operativni izvršilac. Jer su prvi rimo-katolici poletjeli da se protivustavno odcjepe, a onda muslimani, sada se to dobro vidi, kao dokazana NATO pješadija i njihove specijalne terorističke jedinice na terenu čiji je zadatak da čiste teren, ruše spomenike i zatiru čitavu jednu kulturu.

Razbijanju Jugoslavije su pomogli i nacionalisti. Logično. Jer se nacionalizam uvijek javlja u ovakvim situacijama kao posljedica, a ne kao uzrok. Ali zavjerenici vole i to za okreću naopako. Zavjerenici u stvari sve okreću naopkao kako bi zametnuli trag. Oni i stvarne žrtve prikazuju kao napadače, a napadače kao žrtve.

Nacionalizam je reakcija određene grupe ljudi na ugrožavanje opstanka te društvene zajednice.

Razbijanje Jugoslavije su pomogli nacionalisti osjetivši da im je država napadnuta i da će biti razbijena, spustili su se na niži nivo, pošto se nije uspjela napraviti jugoslavenska nacija koja bi bila zainteresovana da brani svoju državu kao zaštitnicu svog identiteta. Tako su se vratili korak unazad i slovenački, hrvacki, crnogorski, makedonski i srbijanski nacionalisti su krenuli u borbu da bar sebe spase kada nijesu uspjeli spašavati Jugoslaviju.

U slučaju Muslimana/Bošnjaka teško je govoriti o nacionalizmu u Muslimana pošto su u trenutku razbijanja republike Jugoslavije bili Muslimani, a ne Bošnjaci, a glupavo je govoriti o muslimanskom nacionalizmu. U ovom slučaju se radi o islamizmu pošto je ideja isamista da su svi ljudi muslimani i da nacije nijesu potrebne, samo u tom esmetaju. Dakle, Jugoslaviju su u razbijanju potpomogli nacionalisti i islamisti, a sada se pokušava nacionalizmom formirati Bošnjačka nacija što je u startu problematično jer su uzeli za ime nacije veoma često prezime u srba - Bošnjak.

U slučaju jugoslaveskih muslimana se dakle može govoriti o dvojnosti, islamizma i bošnjačkog nacionalizma kao združenog faktora secesionizma od Jugoslavije.

Spomenuo sam srbijanski nacioinalizam, a neko smatra da treba da se govori o srbskom nacionalizmu, što nije ispravno. Jer Srbi nijesu nacija, Srbi su narod, i to prilično star, formiran kroz istorijske prilike i neprilike. Kako su Srbi bili prožimajući, najbrojniji i najuticajniji narod kroz cijelu Jugoslaviju, teško je povjerovati da bi Srbi razbili svoju državu u kojoj su živjeli svi zajedno bez granica, kao i bez ikakvih fizičkih ograničenja za iskazivanje svog narodnog bića, tako da Srbi nijesu imali interes da se razbiju i odvoje u manje države. Zato se u procesu razbijanja Jugoslavije, respektabilne i u stvari moćne države, može izvojiti kao značajan faktor srbijanski nacionalizam i njega treba uvesti kao činjenicu u akademske rasprave, paralelno sa ostalim nacionalizmima. Jer Srbi ne ogu biti nacionalisti jer nijesmo nacija, no smo narod i kao takvi možemo biti smao rodoljubi.

Srbijanski nacionalizam se prepoznaje po tome što nema osjećaj za cjelokupno srbstvo, pošto ga svode samo na sadašnje granice Srbije, a Srbi ima jako mnogo neobuhvaćenih sadašnjom Srbijom. Da nije hrvacka država nad nama učinila genocid u drugom svjetskom ratu bilo bi nas skoro isto kao i sada Srba u Srbiji.

Zato svako ko kenja po jugoslavenstvu što je danas jako moderno i isplativo, osporava u stvari samu ideju i pravo Srba da imamo širu sliku o svom narodu, jer su Srbi širi pojam od sadašnje Srbije. Kako nema uslova da se pravi Velika Srbija jer nema više mjesta, pošto se napravila Velika Hrvacka okupiravši Dalmaciju i Slavoniju kao i Dubrovačku republiku i Istru, Velika Crna gora koja bi trebala da vrati neosnovano dobijene teritorije Hercegovini, Velika Slovenija koja nikada u istoriji i nije bila država, Velika Makedonija koja je uvijek kroz istoriji bila dio srbskih država, Velika BiH koja je u stvari samo manja replika Jugoslavije, preostaje samo da se pravi neka nova zajednica srbskih entiteta, država, regiona pod nekim imenom. Kako su razbijači Jugoslavije ironično ovu državu „srboslavijom“, neka ovo bude recimo prijedlog za referendumsko pitanje o novom imenu srbskih teritorija. Ili recimo da se zove SSSR (Savez Srbskih Socijalističkih Republika). Ako ko ima još kakav prijedlog neka ga iznese, pa da se uzme u razmatranje. Jer sve nacije nastale razbijanjem Jugoslavije su riješile svoje nacionalno pitanje samo Srbi nijesu i red je i po božijem i po međunarodnom pravu da se krene i ono rješavati, radi mira na Humu (novi naziv je Balkan). I da počnemo koristiti izreku „I miran Hum“, umjesto mirna Bosna ili Bačka, što se do sada govorilo.

Dakle nešto kao zaključak, počnimo ne da vodimo satelitsku politiku i politiku reakcije na akciju i podržaj, počnimo voditi vizionarsku i aktivnu politiku zastupanja neke ideje, a ne samo da slijedimo tuđe ideje.

Imajmo svoju, kakvu takvu, ali svoju. Pređimo sa politike odgovaranja na podražaje na politiku da mi pravimo podražaje, pa neka se drugi ravnaju prema nama, a ne samo mi prema njima.