Pričaonica

Izborni cirkus počinje da smara

Izbori u državama sa kapitalističkim društvenim uređenjem nikada ništa novo i suštinsko ne donesu. Uvijek se pred izbore izbacuju slogani tipa “naprijed u promjene”, a u stvari sve ostaje isto samo se promijeni onaj ko je na vlasti, dakle uzjaši nova garnitura jahača na narodnoj grbači. A ostaje da vlada isti sistem, isto društveno uređenje i iste vrijednosti. U suštini se ništa ne mijenja.

Stranka i ljudi koji bi donijeli prave i temeljite promjene jednostavno ne mogu da pobijede, i ako bi možda narod bio željan stvarne promjene, vođe stvarnih promjena bile bi na razne načine skrajnute, a u krajnjem slučaju i likvidirane.

Na vlast izborima nikada ne može da dođe neko ko donosi sa sobom stvarne promjene. Narod je tu ne da glasa i izražava svoju volju, nego da da legitimitet vladarima koje postavljaju stvarni vladari, a često se i unaprijed zna ko će biti izabran, pa su izbori zaista samo trošenje para ionako siromašnih država, jer je teren za nekoga već unaprijed pripremljen. Ovo se odnosi na vladare blizu vrha vladajuće piramide, a ne na vladare na nižim hijerarhijskim ljestvicama tipa kućnih savjeta i mjesnih zajednica. Tu se i desi da pobijedi zaista od većine naroda izabran.

Recimo da se pojavi neka stranka koja bi željela da se pravičnije raspodjeli među narod profit nastao obrtanjem kapitala i plijen koji je opljačkan. Ta stranka bi istog trena bi bila rasformirana i rasturena da se ne bi mogla ni dokopati izbora. Postoje razni načini da se ovo uradi, od meke do tvrde prisile.

Profitni kapitalizam počiva na mafijaškim odnosima i korupcija je sastavni dio tog sistema. Nemoguće ju je iskorijeniti, a da se ne promijeni društveno uređenje. Borba protiv korupcije u kapitalizmu je u stvari borba da recimo Rasi ne dobiju potkupljivanjem Srba poslove u srbskim zemljama, nego da to dobiju Anglo-Amerikanci. Kada Rasi dobiju posao, onda svi skoče da se treba boriti protiv korupcije, a kada posao korumpiranjem dobije Zapad, onda korupciju ne treba iskorjenjivati. Čuvena zaapdna dvoličnosti i ovoga puta na djelu.

Svijetom vladaju mafije, farmaceutska mafija, informatička mafija, advokatska mafija, trgovačka mafija, naftna mafija, vojna magija i da ne nabrajam dalje, sami dovršite niz. Svi koji grabe profit su organizovani na mafijaškim principima. Plati nam zaštitu da ti ne bi skenjali kafanu. Čak se čitave države i vojni savezi bave tim poslom. Ne budeš li nam plaćao kolonijalnu taksu, izbombardovaćemo te.

I tako nam svako malo organizuju cirkus zvani “Izbori”. Razni pajaci izlaze i zabavljaju narod svakakim glupostima, sve je glamurozno, šareno i sjajno, muzika se ori na sve strane. Kažem vam, cirkus. Ali se narod sve manje osvrće na to. Postalo je smorno i jalovo. Nijesam siguran da u i jednoj državi gdje gostuje ovaj izborni cirkus, su izabrani uopšte legitimni predstavnici naroda, jer je narod sve nezainteresovaniji za glasanje. To će otići toliko daleko da da će se morati demokratija braniti zakonom da nas sve potjera na glasanje inače će nas početi hapsiti i kažnjavati, ako ne izađemo na glasanje. Pojaviće se i izborna mafija da kinji narod uz ostale mafije. Sao će nam još i ona nedostajati. Danas izabrani vladari dolaze na vlast samo uz pomoć glasova ljudi iz svojih stranaka i pokojeg ko nije skontao sistem kao i vječitih idealista, vjernika.

CIjeli svijet bruji o izboru sjeverno-američkog predsjednika kao da biramo predsjednika svijeta, a ne predsjednika SAD. A predsjednik SAD bi trebao da promijeni ime svog radnog mjesta sa predsjednik SAD u “Portparol ljudi iz sjene i stvarnih vladara svijeta”.

Ne znam što se ljudi pale ko će da pobijedi u SAD, jer ko je god na vlasti vanjska politika SAD pretrpi malo promjena, samo se radi o finesama, zbog kojih možda i nije vrijedno trošiti pare i naše živce na konstantne izbore.

To što će predsjednik da unese neke promjene unutar svoje države, nas nije briga, neka oni to brinu, nas cijeli svijet izvan SAD je briga da li će prestati državno reketašenje i vojni pohodi.

Šešelj nas ubjeđuje da je Tramp upravo takav vladar koji bi smanjio pritisak svoje države na sav ostali svijet, ali pogledajte tajne simbole koje odašilju svi američki predsjednici (simbol tri šestice, đavolov simbol po nekim tumačima tajne simbolike).

U državama koje nijesu suverene tj. okupirane su, nikada se ništa nije uspjelo izgraditi kako valja, čestim mijenjanjem izgraditelja države.

Promjene postoje i na gore, nije svaka na bolje. Tako da slogan da se glasa za promjene je nešto najgluplje što postoji.

Pogledajmo sada svi ove slike vjerovali vi u “teoriju zavjere” ili ne, i zaključimo da li su svi ovi vladari pozdravljajući se na isti način u stvari na istom poslu?

• Prethodni
• Sledeći