Pričaonica

Da li je ispravno reći srbski ili srpski jezik?

Odavno postoji rasprava na društvenim mrežama da li se ispravno kaže za naš jezik da je „srPski“ ili je „srBski“. Kako ja govorim srBski, pa me stalno zbog toga ispravljaju govoreći mi da sam nepismen, dužan sam da dam svoj doprinos ovoj raspravi. Pri tome naglašavam da sam veoma kvalifikovan i pozvan da iznesem svoj stav po ovom pitanju, jer preko pedeset godina upotrebljavam ovaj jezik sa kojim sam se čak sav svoj životni vijek uspješno sporazumijevao i to sa ogromnom večinom ljudi koji uopšte ne govore srbski jezik. Dakle, pozvanost da govorim o ovoj temi je neupitna.

Dame i gospodo, drugarice i drugovi, braćo i sestre, sapatnici, srbski i srpski nijesu isti jezik.

Od srpskog jezika nije nastao niti jedan drugi politički jezik, a od srbskog jesu, počev od latinskog, pa preko grčkog koji nam je uzeo i slova, pa do hrvackog, bosanskog, crnogorskog, bugarskog, makedonskog i da ne nabrajam dalje.

Srbski jezik je u stvari taj nekakav izmišljeni indo-evropski jezik koji ima toliko veze sa Indijom koliko su taj jezik naši bijeli orlovi[i] tamo odnijeli, pa sada mnogi nepotpuno školovani lingvisti akademske sredine, šire laži da smo od Indusa dobili jezik, a u stvari je odrnuto. Iz Indije smo dobili samo njihove stanovnike.

Jer, svi koji hoće da vide, vide da je bijela rasa osvajačka i da je dopra do svih kutova Zemljine gromade (više liči na gromadu nego na kuglu). A zna se i ko su nosioci širenja gena bijele rase - Srbi kao zaštitnička kasta tog prvobitnog bjelačkog naroda i njegove podgrupe Skiti, Kelti, Geti (Goti), Gali i sl. Zato je i jasno zašto je ovolika rasprostranjenost srbolikih jezika po vascijeloj Zemljinoj gormadi.

Dakle uzaludno je prepiranje šta je ispravnije reći srbski ili srpski, pošto su to dva jezika. Srpski jezik je nastao od srbskog trudom lingvista da ga popeglaju, da uvedu standarde i pravila i u jezik. Jer je stigla ta nekakva era pospremanja. Tu prvobitnu časnu namjeru naučnika lingvističara da se jezici sređuju radi lakšeg učenja strancima, su Zapadnjaci iskoristili da drobe lingvistikom velike narode na manje, jer su upravljiviji.

Jer kako nije baš zadovoljavajuče išlo drobljenje naroda preko uvođenja različitih vjera, onda se prešlo na uvođenje političkih imena za isti jezik, pa je žargonima srbskog jezika davano posebno ime, kako bi se poklapalo sa imenom nacije koju su krenuli da prave od srbskog naroda. Pa su tako i srpski lingvisti krenuli da kanališu razbarušeni srbski jezik i prave od njega srpski, kako bi se uspješno napravila razlika između nacija u nastajanju i time umanjila veličina srbskog naroda.

Sređivanje jezika ponekada i nije tako loša stvar, ali ako su namjere časne, a mnogo češće nijesu, jer sve to u stvari dolazi od strane naših vijekovnih neprijatelja. Nema zaista ništa loše u ideji Save Mrkalja da od razigrane srbske azbuke krene da pravi jednoglasovno pismo.

Jezik je živ i evoluira i normalno je da starosrbski jezik odudara od sadašnjeg srbskog, pa se može naći kakav pametnjaković da negira vezu starosrbskog jezika, pogrešno nazvanog indo-evropski, sa ovosrbskim jezikom, ali su korijen i srž oba jezika proistekli iz istog narodnog uma. Isti mozgovi su ga oblikovali, a govor tj. jezik nekog naroda je u stvari otisak njegovog mentalnog sklopa. Promjenom govora tj. jezika nekom narodu, se mijenja i njegov mentalni sklop, kao i karakter. I to je proces koji traje i nije ga moguće zaustaviti, ali ga je moguće usmjeravati.

Zato je od svih ratova najopasniji i najučinkovitiji rat riječima.

Prvo je bila misao, pa glas pa slovo, zato nama sve ide kako ne treba u nametnutom ratu, kada smo dozvolili da nam se uzme srbski jezik i počne predstavljati kao mnogi drugi.

Govoreći srbski stavljamo do znanja da smo stari narod koji je podario što-šta ovoj zapadnoj civilizaciji, kao i mnogim drugim, a govoreći srpski stavljamo do znanja da smo mladi narod kojem su prebili obje noge pred maraton.

Duško Bošković, 15. deveti mjesec 7524(2016) godine

[i] otac, deda, pradeda, čukundeda, navrdeda, kurđel, askurđel, kurđup, kurlebalo, sukurdov, surdepač, parđupan, ožmikur, kurajber, sajkatav, bijeli orao.

• Prethodni
• Sledeći