Pričaonica

Da li se islam slama?

prijeteca poruka

Poslije ovoga pisma šta čovjek da kaže o ovoj vjeri? Prvo što se upita je to zašto naši muslimani koji se bore da svoju varijantu srbskog jezika licenciraju kao svoj nacionalni jezik, koriste arapski naziv za Boga, kada imamo svoj domaći naziv? Pa ga još i pišu sa dva slova “L”, ne poštujući Mrkaljevo pravilo kojeg je Karadžić preuzeo, da se piše kao što se govori?

Drugo, kakav je to Bog kojeg predstavljaju kao milostivog i samilosnog, a koji prolijeva krv i radi na nestanku države koja je volja i želja jednog starog naroda da se zaštiti od pogroma kakvog je doživio u ND Hrvatskoj i to baš i od nacije koja stoji iza ovog pisma?

Nije opravdano cijelu naciju poistovjećivati sa nekim pojedincima koji rade ovakve stvari, ali kako nije ovo piso naišlo na dovoljno jake osude od pripadnika te nacija i sa dovoljno visokih mjesta, onda se može zaključiti da niko nema ništa protiv ovoga što je napisano i da se prećutno saglašava sa sadržajem.

Ili što bi se reklo savremenim pojmovima, nisu zbog ovoga gorjele društvene mreže, niti su se tresli forumi, niti brujali mediji.

Previše bizarnosti i kontradiktornosti u jednoj poruci koja je u stvari veoma oslikavajuća za cijelu vjeru koja se u stvari pretvorila u politički pokret za promovisanje arapske kulture i običaja širom nearapskog svijeta.

Postavlja se pitanje kako recimo muslimani u Skandinavskim zemljama praktikuju post, veoma važan stub na kojem počiva islamska vjera? Kada sjeverno zna dan da bude i po dvadeset sati, a noć samo nekoliko sati. Ili kako misle u svojim nošnjama da prevaziđu onoliku zimu i hladnoću.

Očigledno islam nije univerzalna vjera koju bi mogli prihvatiti dobrovoljno i dragovoljno svi na svijetu u svakoj tački Zemlje, pa se ta vjera morala pretvoriti u pokret, islamizam, kako bi se nametnuo.

Da podsjetim da su islamizam kao i rimo-katolicizam ekspanzionistički tipovi vjera pošto grade svoje vjerske objekte unaprijed, tj. tamo gdje nema dovoljno vjernika sa ciljem da ih navuku ili pridobiju, dok pravoslavlje gradi svoje vjerske objekte unazad, dakle tek kada se okupi određen broj vjernika spreman da uloži u izgradnju hrama. Dakle jako je lako iz ovoga zaključiti ko je stalno na udaru i koga.

A sve se prikazuje da je obrnuto.

I stalno se vrtimo u krugu. Vjerovanje da se krećemo naprijed nas ne dovodi do toga da se i dalje ne vrtimo u krugu. Mada to olakšava življenje u centrifugi. Samo spoznaja da se vrtimo u krugu može da dovede do toga da se poradi na tome da se bar za početak počnemo kretati bar po spirali prema vani.