Pričaonica

Podići tužbu protiv Indire Gandi, Kurta Valdhajma, Gadafija i ostalih saučesnika

indira

Primjetna je u nekih Srba neskrivena mržnja prema republici Jugoslaviji i njenom jedinom predsjedniku Titu, doživotnom predsjedniku ili u prevodu na zapadnu logiku, diktatoru.

To ide toliko daleko da se Tito i komunisti koje je uspješno vodio, zajedno optužuju za ogromne zločine nad Srbima. I tolika je srbska zabavljenost sobom da se ne vidi da to isto govore i neki Hrvati, da su Tito i komunisti kao pobili hrvacki narod.

To zaista ide predaleko da se ti „zločini“ porede sa zločinima Hrvata prema Srbima iz slučaja „3J“ – Jasenovac, Jadovno i Jastrebarsko. Neki čak u svojoj ostrašćenosti šire ideju da su komunistički zločini i veći od ovih „3J“ zločina. Pa se onda potežu nevjerovatne cifre potkrijepljene ničim konkretnim.

To ludilo se prenosi i na slučaj sa Rasijom, pa ispada da je Staljin pobio više Rasa nego Hitler i da je veći neprijatelj Rasima od Nijemaca koji su napali Rasiju, u stvari SSSR. Po učenju tih nekih mudraca, pametije bi bilo Rasima da su pustili da ih ubija tuđinac, Nijemac, jer je on to radio mnogo suptilnije i humanije i u manjoj mjeri, nego njihov Staljin sa svojim komunistima, koji je unakazio Rasijanski tj. Raški narod.

Može se samo zaključiti da je posljedica ovog poređenja u stvari želja da se umanjivanjem stvarnih zločina, rehabilituju hrvacki i njemački nacisti, a sve prebaci na one koji su ratovali protiv njih i na kraju ih pobijedili.

U principu korijen hajke na Tita, Jugoslaviju i komuniste je dodvoravanje sadašnjem okupatoru koji je razorio Jugoslaviju, ali kako to nije mogao za Titova života, morao je da se strpi i da sačeka njegovu smrt i da u Jugoslaviji popusti jedino vezivno tkivo koje ju je držalo u komadu, a to je komunistička ideologija.

Smatra se da će novi gazda biti milosniji prema nama, ako kenjamo sami po sebi i svojoj prošlosti i svojim nekadašnjim odlukama i načinu života. A smeće se s uma da čak ni neprijatelj ne cijeni nekoga ko radi ovakve stvari, pošto zna da će se jednog dana tako ophoditi i prema njemu i njegovoj vladavini čim vladavina pokaže prve znake slabosti.

Mnogi Srbi negiraju da je Jugoslavija bila srbska država, a da je bila srbska jednostavno dokazuje to što su je srušili isti neprijatelji koji su kroz istoriju rušili svaku srbsku državu. Ne treba nikakav ni bolji ni veći dokaz od ovoga.

Pa stoga predlažem svim tim ljudima koji imaju taj stav da su Tito i njegovi komunisti počini pogrom nad Srbima, da prvo objasne ko su ti pobijeni Srbi (i Hrvati) i zbog čega su ubijani. Da ova neuka omladina što stasava i koju ciljano drže neukom, ne stekne dojam da komunisti nisu imali nikakvog pametnijeg posla u državi na koju su svi kidisali, od hodanja po njoj i tamanjenja nesretnih Srba (i Hrvata) iz čiste zabave i sporta. Umjesto da se bave lovom na divljač što je Tito redovno radio, njegovi komunisti (OZNA, UDBA, KOS i sl. tajne organizacije) su lovili srbski i hrvacki „narod“. A kada im je to dosadilo onda su krenuli i na muslimane, naročito mlade.

Inače je veoma začuđujuće i alarmantno zabrinjavajuče što se kod naroda glupavim pričama razvija osjećaj da je zločin što je jugoslavenska državna bezbjednost radila svoj posao održanja države stabilnom i sigurnom. Da je narušavanje ljudskih sloboda građana što ih je državna služba neutralisala kada su joj radili o glavi. Ista priča je kao i sa Gavrilom. Za sve slobodoumne ljude Gavrilo je ispravno postupio što je likvidirao uljeza, a za okupatore tj. uljeze ot nije ispravan čin. Svako ko od Srba stoji na strani okupatorske verzije Principovog atentata osuđujući ga, znači da je na okupatorskoj strani. Svako ko isto to radi u slučaju Tita, znači da je ponovo na okupatorskoj strani i na strani razbijača jedne države koja je učestvovala u osnovanju UN i bila vodeća u pokretu Nesvrstanih. Ako je UN i svijet dozvolio da se to desi jednoj takvoj državi i njenom vladaru onda je vrijeme da se takav svijet prekomponuje u nešto bolje i solidnije.

Dok su ove službe radile kako treba (OZNA, UDBA i KOS), i na koje je redovna povika više nego na masone i jezuite zajedno, stanovnici te države su mogli mirno i zaštićeno boraviti u njoj, imati porod kojeg su mogli bezbrižno podizati, i rasti svi zajedno i imati izvjesnost.

Sada je potrebno da nam se ogadi država u kojoj smo na kraju svih krajeva uglavnom svi solidno živjeli, bili dostojanstveni kao ljudi, imali besplatno školstvo i zdravstvo, pa je svako dijete moglo da završi fakultet, poteklo ono od dobrostojećih ljudi ili siromašnih, od građana akademskog obrazovanja ili zanatlija ili seljaka. Što sada nije ni približno tako i sve je suprotno i naopako.

Dakle, da se više ne zavlačimo oko toga koliko je Tito lično pobio ljudi, a koliko je to prepustio svojim komunistima pošto nije to sve sam mogao da stigne uraditi jer je imao samo dvije ruke, predlažem da se podigne tužba u nekom nepristrasnom međunarodnom sudu (Hag to nije) da se osude slijedeći državnici i političari za zajednički zločinački poduhvat protiv srbskog naroda (a i hrvackog).

Jer su ti ljudi dolaskom na Titovu sahranu da mu odaju počast, pokazali da su njegovi saradnici u nedjelu i da su to prikrivali svo vrijeme, a neki to i sada rade.

Onima koji nijesu među živima da se sudi posthumno. Ako ima neki pravni problem oko posthumnog suđenja bilo kome, onda neka pravnici smisle kako to da se riješi, jer ako se može neko posthumno rehabilitovati morao bi se i posthumno osuditi.

Slijedi lista skinuta sa Vikipedije nekih od istaknutih lidera koji su bili na sahrani, pa se tužba treba proširiti i na sve njih

  • Kurt Valdhajm, genaralni sekretar OUN-a
  • Leonid Brežnjev, predsednik Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR i generalni sekretar CK KPSS i Andrej Gromiko
  • Volter Mondejl, potpredsednik SAD, Lilijan Karter, predsednikova majka, Ejverel Hariman
  • Hua Guofeng, Či Pengfej
  • Indira Gandi
  • Anvar el Sadat
  •  Todor Živkov
  • Janoš Kadar
  • Gustav Husak
  •  Vojćeh Jaruzelski, Edvard Gjerek
  • Kenet Kaunda
  • Sandro Pertini, Frančesko Kosiga
  • Kim Il Sung
  • Margaret Tačer, princ Filip, suprug kraljice Elizabete II, Piter Karington, Ficroj Maklejn i Vilijam Dikin
  • Erih Honeker
  • Muamer el Gadafi
  • kralj Husein
  • Sadam Husein
  • Nikolaje Čaušesku
  • Helmut Šmit, Karl Karstens, Hans Ditrih Genšer
  • Ahmed Seku Ture
  • Robert Mugabe
  • Masajoši Ohira
  • Rudolf Kiršleger, Bruno Krajski
  • Šadli Bendžedid, Bitat Rabah
  • Sultan Ali Kištamand
  • Žan, veliki vojvoda Luksemburga
  • Rejmon Bar, Žan Fransoa Ponse
  • princ Henrik od Danske
  • Birendra
  • Olaf V
  • Urho Kekonen
  • Muhamed Zija
  • Hafiz el Asad
  • Adolfo Suarez
  • Boduen I
  • Karl XVI Gustaf
  • Ahile Silvestrini