Pričaonica

Da li je Vikiliks ubleha?

vikiliks

Svako zna da se jedino zavjerama može postići većina ciljeva u politici. Neko ko istupa otvoreno, javno i direktno, teško da je išta postigao, osim jedno veliko ništa. Uzmimo na primjer da si ti neki zavjerenik i bogataš koji upravlja političarima, da li bi baš poslao svom političaru povjerljivu elektronsku poštu? Ili bi ga nazvao telefonom, a možda čak i poslao telefaks?

Kada već i djeca po porodilištima već znaju da je moguće sve prisluškivati i nadzirati.

Ili je ipak vjerovatnije da bi lično u četiri oka svoje zahtjeve, naredbe i komande saopštio onome kome treba? I to obavezno u svojim prostorijama za koje si siguran bar 99% da nijesu ozvučene i snimane kamerama. Ili bar šetajući negdje u prirodi gdje je teško daljinski snimati razgovor i gdje ima dosta prirodnih ometavača snimanju.

Šta misliš koju od ovih varijanti bi odabrao u cilju da ti zavjera uspije?

Zato je malo glupavo kada neki „ozbiljan“ novinar ili „analitičar“ počne svoju laprdariju sa riječima tipa „kako je Vikiliks presreo neki mejl, u kojem je“ ... bla bla bla. Ko će vjerovati u ubjedljivost ovakve vijesti?

Kažu da je umro direktor "Vikiliksa" i mentor osnivača ovog sajta Džulijana Asanža, Gevin Mekfejden.

Uvijek kada kažu da su umrli ljudi ovakvog značaja i ranga, novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom bi trebali da malo istražuju istinitost saopštenja, pa da o tome pišu. To je istraživački izazov, a ne samo papagajski prenositi neprovjerene informacije, koje po svoj prilici sve dolaze sa istog mjesta, iako naizgled liči kao da ih je više.

Na snazi je demokratija, ali u diktaturi koja je iznad tj. diktatura vlada uz pomoć demokratije.

Današnje novinarstvo se od informisanja građana pretvorilo u dezinformisanje i zamajavanje nebitnostima i nepotrebnostima.

Dakle, narode, ja da sam neki igrač na ovoj svjetskoj političkoj sceni i da hoću da mi plan uspije, ja bih poslao elektronsku poštu jednog sadržaja nekome, a u njemu bi bilo sve napisano suprotno od onoga što kanim uraditi.

Ili još bolje, pomiješao bih istinu i laž u nekom omjeru kako bih što bolje izbezumio i omeo “analitičare” i sličnu bratiju i dok oni gube vrijeme u odvajanju žita od kukolja, imao bih dovoljno vremena da neometan sprovodim svoj plan.

Pa vi vidite hoćete li neizostavno uzimati Vikiliks kao nazaobilazni autoritet u razotkrivanju istine.

I više ta smiješna preganjanja gdje je Asanž, da li će ga isporučiti ili ne, da li je piškio ili kakio, postaju dosadna i smorna.

Znamo da je potrebno da se Asanž stalno vrti po medijima, jer ako mu spadne popularnost spade i vjera u istinitost objava Vikiliksa.

Da si ti vladar, sigurno bi u jednoj tački svoje vladavine kada narod počinje da prozrijeva tvoje zavjere, izmislio tako neki medij koji kao fol razotkriva neke sitne istine i istinice, kako bi sakrio prave istine i istinčine.

I sigurno bi smislio nešto da je inteligentnije, nego ova priča sa presretanom elektronskim poštom.

Do kojeg ludila smo došli sa medijima, sami vidite iz ove dvije vijesti sa istog sajta pa sami skontajte šta je istina i kome se danas sve može vjerovati.

vikiliks šipurak2

Za samo deset dana šipurak je postao sam svoj suprotnost.

vikiliks šipurak1

Duško Bošković, 25.10.7524 (2016). godine