Pričaonica

Šta je sve zaslužio Đorđe Balašević

balasevic

Teško je voljeti nekoga koga si prestao cijeniti. Biti poznat i cijenjen u nekoj od današnjih bivših jugoslavenskih republika i nije neko značajno postignuće, kako je bilo to biti u Jugoslaviji, povelikoj državi sastavljenoj od različitijih ukusa, normi i sistema vrijednosti.

Đorđe Balašević je bio značajna pojava u jugoslavenskim okvirima i kao tekstopisac i kao pisac i kao kompozitor i na kraju krajeva i kao zabavljač, jer je bio nešto kao preteča sadašnje poplave stendap komičara.

Uvijek sam se čudio kroz školovanje zašto nas smaraju sa kojekakvim stranim piscima i pjesnicima i čemu to, kada imamo sami mnogo talentovanijih i boljih umjetnika. Naročito sam se iščuđavao zašto nas ubijaju u pojam sa nekakvim Šekspirom za kojeg je trebala koncentracija od sedam popijenih red bulova da bi se shvatilo šta je čovjek napisao u nekom stihu. Mogao se naučiti recitovati napamet samo ako si drogiran, a komunisti nijesu davali da se drogiramo.

Ja da sam kojim slučajem bio ministar obrazovanja, ja bih ubacio da se uči stvaralaštvo Đorđeta Balaševića, a izbacio Šekspira. Jer se ima šta naučiti od tolikog stvaralačkog talenta koje je pitko, lako pamtljivo i nama prijemčljivo, a ne da mrzimo časove književnosti zbog smornih pisaca i njihovih djela koje vijekovima vučemo kroz nastavni plan i program, više ni sami ne znajući zašto to radimo.

Pregrubo je neki banija lučanin rekao da čuva metak za Balaševića. Ako je uopšte to i rekao, jer su mediji skloni iskrivljivanju izjava radi senzacionalizma. Ja nijesam niti banija lučanin, niti čuvam metak za Đorđeta, ali bih mu rado odvalio jednu šamarčinu koju zaslužuje kao svako bezobrazno i razmaženo derište koji umišlja da mu je dozvoljeno da svašta smije da izgovori, a da to ne prođe bez odgovora onih koje je teško uvrijedio, da bi sebi obezbjedio neki sitni bijedni poenčić . Šta'š, ja sam stara škola, necivilizovanog ponašanja, ali koje daje rezultate.

Niti je taj koji čuva metak za Đoleta, niti ja koji obaćava šamarčinu, nećemo to primjeniti, to se samo tako mi figurativno i plastično izražavamo da se bolje razumije stepen povrijeđenosti, ali na nama više Đole neće zarađivati.

E moj Đole, počeo si još sa vrijeđanjem i omalovažavanjem jugoslavenske vojske čiju je državu napao onoliki NATO i razvalio je, i čiju je imresivnu vojsku razdirala izdaja i to onih nacija kojima se uvlačiš u šupak.

A nastavljaš sa vrijeđanjem Srba.

Nadam se da ćeš shvatiti da su Srbi ipak najmnogobrojniji narod u ovome dijelu Evrope i da sa antisrbizmom jako sužavaš sebi tržište. I nadam se da ćeš jednom shvatiti da te nesrbi više vole čuti što čistiš ispred svojih vrata, nego što su željni tvojih pjesama, dok nikada neće čistiti ispred svojih vrata.

Zbog ove izjave i ne vrijedi da nam se izvinjavaš, jer izvinjenje ne može da popravi razbijeni krčag.

Duško Bošković, 6. listapad 7524 (2016) godine

P.S. U Bjelorusiji za novembar kažu „listapad“, a „listopad“ kažu i Česi, Poljaci i Ukrajinci, a oni ne govore „hrvacki“ jezik, pa ti malo Đole meditiraj nad temom „šta je to hrvacki jezik i od kuda tolika sličnost srbskom jeziku“.