Pričaonica

Zabrana nacističkih simbola

simboli0Postaje sve interesantnija situacija sa znamenjem i simbolima. Pored oružanog rata postoji i rat simbolima, koji je u stvari prethodnica oružanog sukoba. Ljudi se prvo okupe oko simbola, pa krenu na neke druge ljude, ne zato što misle da je njihov simbol bolji, nego što žele da nametnu svoju volju drugima, a simbol je samo sredstvo homogenizacije. Da bi se neko odbranio od nasrtljivaca, takođe mora da izabere svoj simbol kojim će da objedini i učvrsti odbrambene snage. Ako neko hoće nekoga da porobi, prvo mora da mu nametne svoje simbole tj. svoje bogove, inače će to ići jako teško i uz veliki otpor ciljne grupe.

Budalasanje oko zabranjivanja simbola petokrake je pokazalo svaki besmisao zabranjivanja ikakvih simbola. Petokrakaši zabraniše propagiranje svastike nakon pobjede nad Hitlerom. Bjelopetokrakaši prednjače u zabranama, a crvenopetokrakaši su u stvari bili najzaslužniji i najviše postradali da bi se svastikaši pobijedili. Ali, eto, tako nam je u ovoj eri, pravila, zakone i istoriju piše pokvareniji među pobjednicima.

Zabraniti svastiku, starosrbski i opšteslavjanski simbol, kojeg su i Indusi prihvatili direktno vrijeđa Induse. A i Budiste. Ali šta to briga bjelopetokrakaše, njima je cilj da suzbiju nijemce, a ostali su kolateralna šteta. Pogledajte naslovnu sliku Bude i vidjećete da ima svastiku, doduše okrenutu u drugom smijeru od njemačke svastike, i pozdravlja kao i Hitler. U stvari obrnuto, Hitler pozdravlja kao i Buda, zna se šta je starije. A nekako slično pozdravlja i jedan naš sa mramorja, tj. steska tj. stećka.

Nego nešto drugo je takođe interesantno.

simboli1Pobjednici drugog svjetskog rata nad nacistima, su zabranili da se dalje koriste nacistički simboli, pa su čak i u zakone mnogih država uveli da je kažnjivo isticanje ovih simbola. I na taj način su kaznili Njemačku, ali jedan drugi simbol nisu zabranili iako je takođe iz vremena nacizma, i pod njim je rađeno sve isto što su Nijemci radili u svom ratnom projektu, a to je šahovnica. Ono što su Hrvati uradili Srbima je u istoj ravni što su Nijemci radili Židovima (tako su u ono vrijeme nazivali Jevreje), ako ne i u goroj, jer Nijemci nijesu imali logore za djecu, a hrvacka država jeste – Jastrebarsko. U stvari niko nikada na svijetu nije imao logore za djecu osim hrvacke države.

Na slijedećem posteru iz vremena drugog svjetskog rata se vide zajedno oba simbola, od kojih je samo svastika zabranjena, a očigledno su oba simbola bila dio istog projekta.simboli2

Da su dio istog projekta, vidljivo je na ovom posteru.

Da je šahovnica dio nacističkog projekta, je vidljivo i na ovoj fotografiji.

Pitanje koje se postavlja je, čime je to Hrvacka zaslužila da joj se ne zabrani državno znamenje iz drugog svjetskog rata, a Njemačka jeste? Ispade Hrvacka uticajnija i značajnija država od Njemačke. Jer zabranjivanjem svastike, je prestao progon Židova u Njemačkoj, ali je progon Srba u Hrvackoj i dalje prisutan i biće tako dok je znamenja pod kojim se to počelo raditi, a i dalje se radi.

Simboli imaju snagu i uticaj na svoje sljedbenike koji mu i daju snagu jačajući ih sinergijskim djelovanjem svojih energija, kada snaga cjeline postaje veća i jača od pukog zbira pojedinačnih dijelova unešenih u tu cjelinu. U tome je snaga simbola, jer ih ljudi osnažuju.

simboli3Dok se Hrvackoj ne nametne drugojačije državno znamenje neće se stati sa progonom Srba. Takođe Srbi neće početi napredovati sve dok ne počnu govoriti srbski, a ne srpski, jer kako se može jačati srbski identitet skrnaveći običnim gramatičkim pravilom korijen riječi naroda. Iz oskrnavljenog korijena raste slabija i nemoćnija za opstanak biljka nego iz neoštećenog.

Takođe Hrvati neće prestati sa utamanjivanjem Srba sve dok im mi budemo opraštali za njihova nedjela nad nama. A oni nas uopšte i ne mole za oprost. Njih njihova crkva odgaja tako da oni misle da ne čine nikakve zločine. I ako ko pomisli da je uradio šta loše, njihova crkva ih rastereti i grijeha i odgovornisti jednostavnim otkupom grijeha koji se svodi na davanje materijalnih dobara crkvi.

Kako možemo nekome nešto oprostiti za nešto što taj neko i ne smatra da je zločin ili krivično djelo. To je sukob dva sistema vrijednosti, dva mentalna sklopa, sukob dva različita svijeta. Nemamo pravo da zbog pobijenih i u njihovo ime da opraštamo ikome išta. Neka nam zagovarači oprosta dokažu da se mi penjemo na neki viši neki stepen razvoja tako što opraštamo pogrom nad nama, ili neka dokažu da oni koji prave pogrome ispaštaju zbog toga i kako?

Mi smo Srbi sami sebi najveći neprijatelji i kada to shvatimo biće nam svima lakše. Nadam se da se ove riječi neće pogrešno protumačiti, kao što uglavnom hoće.