Ustav BiH, kao i mnogo što-šta, je svima dostupan na uvid, naravno ko zna da koristi računare, tablete ili mobilne telefone i ako svi ovi uređaji imaju mogućnost izlaska na međumrežje ili na američkom jeziku - internet. Da je BiH jako čudan entitet govori samo ime. Entitet koji se sastoji od dva entiteta, od Bosne i od Hercegovine. A po ustavu se sastoji i od Federacije BiH i Republike Srpske.
Dakle, sastoji se od četiri entiteta. Entiteti su napunjeni srbolikim nacijama koje govore srbski jezik različitim žargonima kojima su data politička imena, samo da bi se umanjio značaj Srba na ovim prostorima, a i šire. Kada govorim o jednom jeziku –srbskom, mislim pri tome kako nauka vidi problematiku jezika, a to što je politika uzela na sebe da negira nauku i imenuje stvari kako im se hoće, je drugi problem i dokaz da svijetom ne vlada razum i nauka, nego siledžijstvo i dogma.
Tako da ionako siromašna BiH, se dodatno iscrpljuje i sa jezičkom cirkusijadom, morajući da angažuje prevodioce za ove silne jezike, lektore i svakojake resurse da se se srbski jezik pojavljivao u tri varijante.
Pa imamo recimo na primjeru člana 3. Ustava BiH da ako je jezik isti, a pisan azbučnim pismom tj. srbicom onda je srbski, a ako je latinica u pitanju onda nije srbski latinični, nego je bosanski. Pri čemu i dalje ostaje nejasno zašto nemamo hercegovački jezik, pošto je entitet “Hercegovina” ravnopravan entitetu “Bosna” od kojeg je sastavljena BiH. Dakle, čista diskriminacija i narušavanje ljudskih i svakih drugih prava hercegovačkih.
Ako neki tekst na srbskom jeziku (vidi sliku ispod) sadrži među svim srbskim riječima riječ “daljnjem”, umjesto “daljem”, onda je to hrvacki jezik. Dakle, sada i najneukiji i najneobavješteniji zna da se hrvacki jezik sav sastoji od srbskih riječi sa dodatkom nekih dorađenih srbskih riječi, ili podpuno novoizmaštanih, koje se takođe po pravilu opet sastoje od srbskih riječi.
Ali nije samo ovaj član 3. Ustava BiH interesantan zbog analize jezičke problematike, nego i zbog riječi “sastoji se” . Dakle, Bivša Jugoslavenska Repulika Bosna i Hercegovina koja se sastojala od Bosne i od Hercegovine, na šta i samo ime upućuje, se nakon agresije NATO-a na Jugoslaviju, prekonfigurisala na druge sastavne dijelove, a zadržala staro ime. Sada se BiH ne sastoji od entiteta Bosne i entiteta Hercegovine koji su postali regionalna odrednica, nego se sastoji od FBiH i od Republike Srpske.
Predlažem da se zato to prije raspiše referendum o promjeni imena BiH u “Federacija i Srpska”. Jer je to bliže sadašnjoj pameti i ne stvara konfuziju kod svih ljudi na svijetu, osim kod nas koji smo navikli da nam je sve nesmisleno.
Zaključak koji se takođe nameće posmatrajući ovu smijuriju sa jezicima na primjeru člana 3. Ustava BiH, je da ako se Srbi odreknu latinice, automatski ojačavaju bosanski i hrvacki jezik i daju mu prostora za razmahivanje. Jer svi srbski pisci koji su pisali latinicom, kao i sva literatura na latinici prestaje biti srbska, a srbski pisci će po bibliotekama i knjižarama biti prebačeni sa polica srbske književnosti na police hrvacke i BH književnosti, a toga uopšte nije malo.
Zato Srbi ćiriličari, pažljivo sa svojom zadrtošću oko stava povodom azbučnog pisma, da nas opet ne navuku i prevare. Nismo mi dorasli zapadnoj podmuklosti i pokvarenosti, oni vijekovima gaje ovu osobinu, dok mi od stalne borbe za goli život i opstanak i ne stižemo da se posvetimo dubljem i opuštenijem razmišljanju.
Valjda sam bio dovoljno jasan svima?
Mada znam da se ovaj tekst neće svidjeti nikom.
Jer ovako nešto može samo majka da voli.
A nisu baš ni sve majke oličenje ljubavi prema svom porodu.
