Vjerski pokret hrišćana je nastao na osnovu imena njegovog rodonačelnika Isusa Hrista. Zašto je izabrano ime hrišćanizam, a ne isusizam nije poznato širim narodnim masama, a bogme ni užim.
Stoga bi bilo logično da hrišćani poštuju i uvijek u prvi plan ističu svog rodonačelnika Hrista, a ne nekog drugog. Zašto je baš izabrano da ga se prikazuje na mukama i u stanju patnje, a ne u nekoj srećnijoj pozi, kao recimo Buda, takođe nije poznato ni širim ni užim narodnim masama.
Ako se ovako nastavi isturanje Bogorodice u prvi plan umjesto Hrista, neka mudre glave širom svijeta porazmisle o tome da se promijeni ime hrišćanstva na bogorodičanstvo. Jer se ovako stvara konfuzija u glavama mnogih, priča se o jednom, a stalno nam je pred očima nešto drugo.
Neka se promijeni ili slika ili priča, da zavlada sklad.
Doduše, ne prikazuje se baš Bogorodica sama, uvijek je tu i Hrist, ali kao dijete. Gledano opet očima simbolike, Bogorodica je ponovo ta koja je prikazana dominantnijom od samog Hrista po kojem je pokret nazvan. Dakle, ponovo se stvara konfuzija u glavama mnogih, jer kako to da pokret nazovu po jednom malom dječaku sa slike, a ne po onolikoj osobi sa te iste slike.
Ako će hrišćani nastaviti dalje da više koriste relikvije sa Bogorodicom i Hristom, a ne samo sa Hristom neka onda mudre glave porazmisle o novom imenu za pokret koje bi bilo kombinacija imena Bogorodice i Hrista, možda bogorodičino hrićanstvo ili nekako slično..
A kako je Muhamed rodonačelnik jednog drugog jednobožačkog pokreta, Abrahamovskog tipa, čudno je kako nisu mudre glave smislile da taj pokret nazovu muhamedanstvo, kao paralela hrišćanstvu, a ne islam. Jer i po Budi imamo budizam.
Zaključak: Vjerski pravac koji insistira na liku Hrista, ali koji nije prikazan kako se muči na raspeću, je logično pravi hrišćanski i svijetao je, muškog je predznaka, pravac koji insistira na bogorodici i na Isusu prikazanom kao paćeniku je bogorodičanski, taman je i ženskog je predznaka. Ako Srbski sveštenici insistiraju na prikazivanju Bogorodice, a i Hrista na raspeću, bliži su Vatikanskoj varijanti, ženskom principu, a ako insistiraju na Hristu prikazanom kao odraslom zrelom čovjeku, obučenom lijepo, a ne u ritama i u stanju patnje, onda su na svom pravom putu, tj. muškom principu.
