Osvrt na narodne nošnje
Ovo je jedna od tipičnih srbskih narodnih nošnji iz jednog od našijeh krajeva. Zašto je ovo srbska narodna nošnja? Jer je osmišljena u vidu srbske trobojnice crven-plavo-bijel. (crveni džemadan, plave čakšire i bijele dokoljenice). Ova nošnja se nosi uglavnom u krajevima koje pokriva današnja Crna gora, koja nije kroz istoriju izgledala ovako kao što sada izgleda. Pošto, više ista nego slična, narodna nošnja se nosi i u Hercegovini, kao što se i govori više isti nego sličan srbski jezik u oba podneblja. I u Hercegovini, pa čak i u dijelovima Sarajevsko-Romanijske oblasti se govori đed, nijesam šekira (meko “š”) i sl., a nije nam palo na pamet da izmišljamo i dodajemo u azbuku nova slova samo da bi izgledalo da smo drugojačiji narod od ostatka srbstva i kao da se ni u putu niđe do sada nijesmo ni sreli.
Pripadao sam generaciji jugoslavenske omladine koja nije proslavljala maturu. Umro je drug Tito i sve svečanosti su bile odkazane. Dežuralo se u holovima škola uz njegovu sliku. Dežurali su samo najbolji učenici, kao što su se i u komunističku partiju primali samo najbolji učenici. Niti sam tada bio u partiji, niti sam dežurao.
Uvođenjem raznih vjera među nas Srbe, kao i našim prihvatanjem ili neprihvatanjem njih, mnogo smo sami sebi zla nanijeli, pošto smo se kao narod izdijelili na razne međusobno suprotstavljene nacije.
Poštovane planinarske kolege,
Bježeći pred agresijom Armije RBiH, Hrvatska vojska i civili su se predali Srbskoj vojsci, koja ih je prihvatila i smjestila u ispitni logor ma Manjači iz kojega imate ekskluzivnu priliku pogledati snimke koje je napravio Mitar Gačić na dan 11.6.1993. godine.