Sarabi
Prijatelj mi je ispričao kako je čitao knjigu nekog francuskog pisca o francuskom kolonijalizmu. Uglavnom dosadna knjiga, ali je iz nje saznao za jednu od učinkovitijih metoda vladanja i to na primjeru jedne Arapske države. Francuzi su izprobali sve moguće i nemoguće metode pokoravanja Arapa i nisu uspjeli u tom naumu. I onda su došli na ideju kako da borbeni duh nepokornih, okrenut protiv francuske okupacije, preusmjere na same nosioce tog duha.
U tom cilju su hermetički zatvorili granice te države i strpljivo čekali razvoj događaja, koji se uostalom mogao lako predvidjeti. Instinktivni borbeni duh nepokornih se morao negdje ispoljiti, jer bi u protivnom odtupio. Granice su bile tako zatvorene da su ublažavale svaki udar iznutra onemogučavajući nepokornim da dosegnu okupatora, a mediji su uporno svakodnevnim manipulacijama odrađivali svoj dio posla.