Priča o dva pisma i poznatom mostarskom baritonu
Nazva me neki dan preko Vibera jaran iz Mostara i začuđeno me upita: “Kakav ti je ovo fol sa imenom na latinici i azbučnim prezimenom?”.
Rekoh mu da je to sada nešto najmodernije u određenim krugovima, slagavši, a ne trepnuvši, pošto se jedino ja u užoj, a naročito široj okolini ovako podpisujem. Pri čemu sam mislio da sam nešto posebno originalan pišući tako miješano na oba srbska pisma. Mnogi Srbi se neće složiti da je latinica srbsko pismo, ali to je njihovo ograničenje. Latinica jeste srbsko pismo na kojem su vijekovima Srbi stvarali literaturu i naučna djela. Rasi, Heleni, Makedonci i Bugari imaju samo azbučno pismo kojeg ne mogu da jednostavno prebace u latinicu i obrnuto, a da to bude smisleno. Samo su Srbi sami sebi napravili to zadovoljstvo da možemo pisati i latinicom i azbukom, jednostavnom promjenom fonta, rečeno računarskom terminologijom. Dakle, pored porodičnih slava i i po ovome smo jedinstveni u svijetu, imamo i dva pisma, jedno fonetsko, a drugo skoro pa fonetsko da nema slova “lj” i “nj”.
Koliko sela toliko običaja, kaže stara srbska izreka. Desi se Srbima da pogriješe u čestitanju, nekada samo u sitnoj „kozmetičkoj„ greški oko nekih slova, a nekada i krupnije griješeći, suštinski.
Odluka koju vidite na priloženoj slici “Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade” Kantona Sarajevo više liči na odluku nekog “Ministarstva za vjere”, jer širi dogmu, a samim tim sa naukom i obrazovanjem nema nikakve veze. Nauka i vjera, kao i nauka i dogma su dva suprotstvaljena pojma, a dogmi nije mjesto u školama, nego u dogmalištima.
Istaknuti bošnjački istoričari i političari iz stranke SDA, u Sarajevu, više mjeseci u svojim javnim izjavama iznose argumente, na osnovu kojih je ministar za obrazovanje, nauku i mlade KS, Elvir Kazazović donio odluku 15. marta ove godine, kojom se vrše dopune već postojeće tematske cjeline “Bosna i Hercegovine u XX stoljeću” u okviru predmeta istorija za deveti razred osnovne škole. Nastavnici se obavezuju da učenicima osiguraju kroz osam časova obrađivanje tema: opsada Sarajeva; svakodnevni život građana u opkoljenom gradu; etničko čišćenje i ratni zločini počinjeni u BiH u periodu 1992-1995. godine; te o genocidu u Srebrenici.
Od kako sam otkrio Fejsbuk sa svima sam htio da budem prijatelj, a ne samo sa svojim stvarnim prijateljima, pa sam razaslao pozive svim meni poznatim glumcima, sportašima, muzičarima i političarima. Nema koga nijesam pozvao za prijatelja.