Kako sam postao četnik
Prije kada se kazalo “sarajlija”, nije se moglo odrediti ni koje vjere niti naroda ili nacije je bio spomenuti stanovnik tog grada. Zato su u vrijeme SFRJ dva UNIS-ova istovjetna nebodera prozvali “Momo i Uzeir”, aludirajući na višestruku izmiješanost ovoga grada. Sarajevo je inače bilo u Jugoslaviji drugi srbski grad poslije Beograda. Sada kada se kaže sarajlija odmah se zna na koju naciju i vjeru se misli. Nekadašnji i sadašnji sarajlija nije nikako isti pojam, zato su i ova dva nebodera preimenovali u “Uzeir i Uzeir” i prodali ih kao što sve rasprodaju što su naši izmješani predci izgradili.
Sjedimo tako u bašti ispred rimo-katoličke katedrale sa koje dominira kip sa podignutom rukom i raširena tri prsta, veoma popularnim srbskim pozdravom iz minulog rata. Sabesjednik, sarajlija, ali ne u onom SFRJ smislu, nego u sadašnjem, nije čestito ni potegao gutljaj iz čaše, osuo paljbu po državi, po vlasti, po klimi, po rasporedu planeta u odnosu na Saturn, ništa mu ne valja, ne valjaju ovi, ne valjaju oni. Slušam ga strpljivo znajući da je ponekada ljudima potreban gromobran da se izprazne, pa ko velim, danas mi ne gine da budem gromobran.
... kada vidi ovu sliku. Jedna od njegovih bivših socijalističkih republika Jugoslavije igra protiv Jugoslavije. I ne samo Tito, u grobu se sa Titom zajedno okreće i jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević, jer jedna njegova banovina igra protiv njegove ideje pretvorene u državu.
Nakon Principovog ubistva Habsburgovca u Sarajevu na Vidovdan započeo je prvi svjetski rat koji bi se i bez tog atentata desio, pošto je Austri bio potreban rat kao rješenje njenih imperijalističkih problema. Iz tog rata je Srbija izašla kao pobjednica i kao takva je imala pravo na ratni dobitak kojeg su države pobjednice imale pravo da raspoređuju međusobno. Srbiji je po nekim tvrdnjama bilo predlagano proširenje granica koje vidimo na naslovnoj slici.
