Tito protiv Vatikana
Postaje već pomalo dosadno i smorno čitati po društvenim mrežama od strane nekih srbskih „mudraca“ njihovu varijantu svih istorijskih događaja. Istorijsku građu za tu svoju verziju istorije su obično crpjeli od svojih baba, koji su od svog svijeta što postoji vidjeli samo njihovo selo i okolne zaseoke. Mnogi Srbi se obično đedova i ne sjećaju, ili su poginuli ili su pobijeni, pa spade istorija na babske priče.
Naravno da istoriju pišu pobjednici, neće se valjda dati gubitnicima da to rade. Koja je onda svrha pobjede nego da pobjednik određuje sva pravila igre pa i izgled istorije. Zato i jeste pobjednik. Božanska pravda ne postoji, kako vidimo na stotinu primjera, a pogotovo Jasenovca, Jadovnog i Jastrebarskog. Bog nikada nije na strani jadnih i napaćenih niti slabih i gubitnika, nego na strani jakih i dobro organizovanih. Slabim samo ostaje utjeha i nada kao sinonimi za božiju pravdu.