Zapadni Srbi

Lika - Lički ojkan

U mnogobrojnim seobama Ličani ne izgubiše sve ono, što doniješe iz stare postojbine. Iz stare postojbine donijeli su svoje običaje i svoju narodnu književnost, koja je odoljevala naletima turskog carstva, rimske propagande, Mletačke republike i Austro-ugarske monarhije. Narodna književnost Like bila bi osiromašena, a da se u okviru nje ne spomenu i lički ojkani, te najmanje lirske pjesme.

Koljevka najmanje lirske pjesme, tzv. "bećarac" je nesumljivo Bačka, Banat, Baranja i Srem, da bi se putujući Slavonijom obrela na današnjem podneblju Like, tako kažu naučnici. Međutim, sa sigurnošću mogu da tvrdim, da su i sami Ličani začas spjevali ove pjesme . Jedan od takvih narodnih pjesnika Like ostao je u sjećanju stanovništva op[ine Donji Lapac. Bi je to Rade Radaković poznat po nadimku Rajak iz Doljana kod Donjeg Palca.

Naime, postoje indikacije da su ove pjesme starijeg datuma nego što ih smatra većina naučnika. Samim tim, dole navedena pjesma može sa sigurnošću potvrditi, da su ojkani nastali i mnogo prije polovine camnaestog stoljeća neovisno od bećaraca.

Oj, kućo moja, kućili te vuci,
Joj, ženo moja, odveli te Turci.

Iz ove pjesme je vidljivo, a iz istorije dobro poznato, da su Turci odvodili đecu i žene, sa sobom u ropstvo, te je i ova pjesma spjevana u tuzi i bolu za izgubljenom ženom.

Ovi isti ojkani su se vremenom stapali ili u lirsko-epske pjesme ili jednostavno društveno-ekonomski uslovi bili dovoljno razvijeni, da bi se ove pjesme bolje razvijale.

Kada su uslovi za razvijanje ovih pjesama bili povoljni, polovinom osamnaestog i početkom devetnaestog stoljeća, one su se masovno pojavljivale u narodu, pa otuda i očita zabluda, što se tiče ovih pjesama.

Dodavanjem prefiksa OJ, AOJ i JOJ na početne stihove ovih pjesama dobili su ime OJKANI.

Ovih pjesama ima veoma mnogo, to je pjesma od dva stiha, deseterca, koja se rimuju i njeguju se u vremenu se u vremenu između škole i ženidbe, od časa "kad se đevojka zađevojči" a "mladić zamomči" pa sve dok se ona ne uda a on ne oženi.

Izvor ojkana je prije svega, ljubav između momka i đevojke, a potom različite životne situacije u kojima se oni nađu, ne samo oni, već i njihove porodice koje se razvijaju i doživljavaju razne obrte u društvenom životu. Ojkani prikazuju ne samo kako su Ličani doživljavali ljubav, nego istovremeno daju živu sliku samog naroda, njegovih misli, želja i shvaćanja.

Mnogo je narodnih umotvorina Like nestalo u nepovrat, samim činom izumiranja. Svaki grob u Lici sa sobom je zatrpao i nekoliko ojkana, koji su često govorili o ljubavi i bolu, o karakteru i čemernom životu na škrtoj crljenici i obilnom kršu, onoga, koji je u grob legao.

Samim tim, sveta je dužnost svakog Ličanina da čuva i sačuva od zaborava svoju narodnu književnost, koja je utkana u sve pore ličkog bivstvovanja. Ličani još nisu svjesni vrednosti svoje usmene književnosti, pa baš zbog toga, data mi je mogućnost da pomoću ove knjige pozovem sve Ličane na saradnju, da bi ispunili svetu dužnost prema sebi i generacijama koje dolaze.

Ne dozvolite da se: narodni običaji Like , porodična stabla, priče, šale, zdravice, poslovice, rozgalice, izreke, kletve, zagonetke, lirsko-epske pjesme, ojkani i sve što je narod Like vjekovima prenosio sa koljena na konjeno, izgubi iznumiranjem starijih generacija.

Želja mi je, a mogućnosti druge, da se na jednom mjestu nađe što više narodne književnosti Like i da se reprezentira kulturno bogastvo Ličana.

Ličko je srce široko, bez vidika, a duboko, bez dna, prihvatljivo za sve, a neshvatljivo za pojedince.

Ojkane sam podijelio prema srodnosti na dvadeset grupa. Pojedine grupe sam nadalje podijelio na više podgrupa, pa tako imamo:


I. ĐEVOJAČKA I MOMAČKA LjEPOTA

a) Đevojka hvali sebe

Prvi ljubavni dojmovi primaju se očima. Zato i nije čudo, što najviše ojkana ima o očima,garavim i plavim,
te kosi, licu, lijepom tijelu, hodu itd. Đevojka hvali ono , što smatra, da najvrednije posjeduje.


Oj, garava sam, loli nemila sam,
Oj, umit ću se, umiljat ću mu se!

Oj, koso moja, svilene, pa gusta,
Oj, ljubi janje, moja medna usta!

Oj, koga moje obrve primame,
Taj ne sluša ni rođene mame!

Oj, sinoć meni, moja dika veli,
Oj, smokvo žuta, đećerom posuta!

Oj, golub guče, u kući na gredi
Joj, golubice, bolje se naredi!

Oj, češljam kosu, i gore i dole,
Oj, gore, dole, da me momci vole!

Oj, oko plavo, i oko garavo,
Ta dva oka nemaju svjedoka!

Oj, oči moje prevarile vraga,
Oj, i tebe će, diko moja draga!

Aoj, crne oči, izašle iz mode,
I plave će, al šarene neće!

Oj, da se oči kupuju za pare,
Oj, ja bi sebi kupila garave!

Oj, meni vele, i vele, i kažu,
Oj, da mi oči varati pomažu!

Oj, lako j' meni, za drgana moga,
Čim namignem, sedam ih podignem!

Oj, ustaj diko, sa stolice svoje,
Oj, pa pogledaj bijelo lice moje!

Oj, malena sam, ali ništa zato,
Joj, svakojako mene voli zlato!

Oj, malena sam, ali neka, neka,
Oj, ko me voli, neka me pričeka!

Oj, tjelo moje, stoji kao štampa,
Gled'te žene, ne treba vam lampa!

Oj, tjelo moje, ko u gori srna,
Oj, ljubit će me, ona lola crna!

Oj, nijesam kriva , što sam diki mila,
Joj, mati kriva, što me je rodila!

Oj, bećarino, zelena ledino,
Oj, alaj sam te izvarala fino!

Oj, mene majka suvim sirom rani,
Da joj budem ljepša nego lani!


b) Momak hvali sebe

Radi se približno o sličnim pjesmama, kao i kod prethodne grupe.
S tom razlikom, što momak hvali svoje osobine.


Oj, ja baraba, oca siromaha,
Mušterija, mladih đevojaka!

Oj, garava, alaj si mi lijepa,
Rad tebe se moje srce cijepa!

Aoj, moja kabanice šura,
Dosta si mi ogrnula cura!

Oj, volim malu, mala voli mene,
Oj, mala mene, a ja oči njene!

Oj, garavušo, baš ćeš moja biti,
Joj, moja biti i mene ljubiti!

Oj, dečko žuti brzo se naljuti,
Oj, a garavi, to je dečko pravi!

Oj, crne oči, izašle iz mode,
Oj, kao ribe, iz zelene vode.

Oj, imam malu, kakve niko nema,
Crne oči, reko bi da drijema!

Oj, imam malu, kakve niko nema,
Oj, to je čiča, doveo iz Srema!

Oj, đevojko, tananoga stasa,
Ti si moja, tu ti nema spasa!

Oj, imam malu, kakve niko nema,
Danju spava a po noći drijema!

Oj, selo moje, selo pokraj vode,
Joj, u tebi su cure ko jagode! 

MILAN DIVJAK
Sve ojkane u ovoj knjizi zapisao sam
1968. godine po kazivanju svoje majke
DANICE DIVJAK VUKSAN
LIČKI OJKANI
BEĆARSKI DIVANI LIKE 

• rsk,
• lika,
• lika,gracac,