Vlada RSK u u prognostvu

POLITIČKA STRANKA KRAJIŠNIKA U SRBIJI

rskMemo2

Br. 1855/16 – 25. II 7524 (2016)

Rukovodiocima diplomatsko-konzularnih predstavništva u Republici Srbiji

           

POLITIČKA STRANKA KRAJIŠNIKA U SRBIJI

Vaše Ekselencije,

Obavestili smo Vas (br 1850/16 od 25. januara 2016), da su neistraženi kolonijalni zločini genocida zapadnoevropskih država i Vatikana nad Srbima – činjeni prethodnih stoleća, a posledice tog necivilizacijskog postupka, trpe stanovnici bivše Jugoslavije i danas. Posebno Srbi pravoslavne vere u okupiranoj Republici Srpskoj Krajini i Hrvatskoj i Srbi u okupiranoj Autonomnoj Pokrajini Kosovu i Metohiji.

Skrećemo vam pažnju, da su pravoslavni Srbi bili osuđeni na biološko istreblјenje u Drugom svetskom ratu i to odlukom Nemačke i Italije, koje su stvorile fašističku Nezavisnu Državu Hrvatsku (1941-1945) i zaduižile je da to ona obavi, uz istovremeno ubijanje svih Jevreja i Roma. Tad je ubijeno više od jednog miliona pravoslavnih Srba – na najmonstruzniji način, uz obavezno mučenje žrtava pre ubistva. Drugi zločin genocida nad pravoslavnim Srbima je Hrvatska obavila kad je okupirala Republiku Srpsku Krajinu (Zonu pod zaštitom UN), od 1990. do 1995. godine, kad je iz nje i hrvatskih gradova Hrvatska vojska prognala 800.000 pravoslavnih Srba.

Najveći broj prognanika se zadržao u Republici Srbiji i njihov broj se računa na oko 500.000. Uz ovaj broj Krajišnika, u Srbiji su i potomci onih Srba Krajišnika koji su pobegli iz Austrougarske u Srbiju od 1914- do 1918, i onih koji su pobegli od hrvatskog pokolјa od 1941. do 1945, i onih Srba Krajišnika koje je komunistička vlast preselila iz Krajine u Srbiju posle Drugog svetskog rata. Kad se uzmu u obzir ovi podaci, računa se s brojkom od skoro dva miliona stanovnika Republike Srbije koji su poreklom iz okupirane Republike Srpske Krajine i hrvatskih gradova.

Potomci Srba Krajišnika i prognani Krajišnici od 1990. do 1995, organizovali su politički skup 21. februara 2016. godine, u Zemunu, te su osnovali političku partiju – Srpsku radikalnu stranku Republike Srpske Krajine u progonstvu (STRANKU SRBA KRAJIŠNIKA). Ova politička stranka će okupiti veliki broj pristalica i učestvovaće na sledećim parlamentarnim izborima u Republici Srbiji. Za predsednika stranke je izabran Dušan Munikravić.

Na izbornom skupu je zapažen govor održao poznati srpski povjesničar (istoričar) dr Veselin Đuretić, koji vam dostavlјamo.

S poštovanjem,

Milorad Buha, predsednik Vlade

Dipl. inž. Rajko Ležaić, predsednik Skupštine


Veselin Đuretić

Pozdravni govor na osnivačkoj skupštini Srpske Radikalne Stranke za Republiku Srpsku Krajinu u progonstvu, 21.2.2016.

Polazeći od uvjerenja da se, ne samo na srbijanskoj, nego i na srpskoj društvenoj pozornici odavno izražavaju dvije alternative odnosa prema stvarnosti i budućnosti – jedna je puno jedinstvo sa Ruskom Federacijom, a druga članstvo u EU, nalazim za shodno da istaknem da je samo prva nacionalno egzistencijalna, dok druga znači prihvatanje po naš narod pogubnih svršenih činova. Od nekih titoida danas stižu optužbe na račun Nedićevog kolaboracionizma, a činjenica je da je nesrećni general prihvatio vaše djedove i očeve privremeno, uz poruke da će biti vraćeni domovima kada zemlјa bude oslobođena, dok se ovi današnji demokratori hvale da su vas za svagda udomili, što znači da su napustili pravoslavno najčistije srpske zemlјe, a to, opet, znači da su i njih otpisali. To je moj razlog što već dugo dajem primat Srpskoj radikalnoj stranci, danas i njenom partneru, Srpskoj radikalnoj stranci Republike Srpske Krajine.

Polazeći od programa SRS, programa oslobođenja i ujedinjenja svih srpskih zemalјa, na posebnu krajišku radikalnu stranku gledam kao na polugu tog puta. Pri tome imam u vidu činjenicu da je preko pola miliona prognanih i izbjeglih Srba prihvatilo državlјanstvo Srbije, pa stoga vjerujem da će Srpska radikalna stranka na izborima dobiti oko 20% glasova ako kandiduje i više renomiranih Krajišnika.

Polazeći od opredjelјenja SRS za rusku integracionu opciju, očekujem da će onda od Ruske Dume i njenog predsjednika Putina zatražiti da stvore opšte uslove za povratak prognanih i izbjeglih Srba, i to u autonomnu sigurnost, i prema Vensovom planu i prema potonjim međunarodnim aktima, onima koji RSK garantuju najviši oblik suvereniteta. Ako to Zagreb ne prihvati, od Rusije očekujemo da sve svoje buduće odnose sa Hrvatskom ovim uslovi, i da to opredjelјenje izrazi time što će odmah pozvati sve svoje turiste da ne lјetuju na jadranskoj obali. A to more je vijekovima nosilo srpsko ime; tamo i danas žive Srbi rimokatolici.

Postdejtonsko ponašanje zvaničnog Beograda pokazivalo je takvo ravnodušje prema opštim nacionalnim interesima, posebno prema zloj sudbini RSK, da su ne samo na Zapadu, nego i na Istoku laži o protjeranim i izbjeglim Srbima objašnjavane kao uklanjanje nekih remetilačkih došlјaka, „uzurpatora hrvatske zemlјe“. Za to je kriv Beograd, jer je svođenjem Srpstva na srbijanstvo prosto mamio sve uzurpatore. Ni na nivou nauke nije bilo adekvatnog odgovora, onog koji bi pokazao da su krajiška područja isto tako srpska kao i Šumadija, Stara Srbija, Maćedonija. Stoga od vas, partnera SRS, očekujem da u Skupštini formirate krajiški klub, centar koji bi se bavio srpskim pitanjem u cjelini, u smislu demistifikacije i naučnog određenja svega onog što su srpski konvertiti oteli od matice Srpstva da bi stvorili svoje religiozne i sekularne identitete. Da bi se otvorio taj proces, dovolјno je i kulturnoprosvjetno i društvenopolitički operacionalizovati naučno utvrđene nalaze, na primjer one sadržane u knjigama prof. Šešelјa i prof. Žutića.

Bojim se da to ne spriječe debele naslage ideološke dresure, transformisane u neku istorijsku svijest. Upravo su na toj osnovi devedesetih godina 20. veka i sve do danas, nastupali srpski neprijatelјi, ali i oni koji su formirani na osnovi socijalno-revolucionarnih stereotipa, posle ruske Oktobarske revolucije.

Rezonujući iz ugla raspleta ovog, po Srbe tragičnog procesa, a na osnovi pouka i poruka istorije, jasno vidim da svi naši neprijatelјi računaju sa našom kratkom pameću, da čekaju da ode još jedna pravoslavno srpska generacija, poslije čega će plodne krajiške njive postati i njihove i bjelosvjetske. Neprijatelј je dobro vidio naše stalno uzmicanje, nekada zbog neznanja ko smo, nekada zbog nekog političkog realizma, danas zbog mira u regionu. Tako odstupajući, prvo smo „otpisali“ Maćedoniju, potom RSK (da bi dobili RS), bez saznanja da je to dio vjekovima središnje srpske zemlјe, BiH, potom Crnu Goru (da bi katolička Hrvatska zaposjela svo more). Sada su na redu srce i duša Srbinova, Kosovo i Metohija, a koliko znam, bez srca se ne može živjeti. Moje je mišlјenje da svi briselski sporazumi vode ka otrgnuću tog srca.

Znam da je najnoviji sporazum sa NATO popravlјeni nastavak sluganske politike mondijalističkih demokratora iz prve decenije 21. stolјeća, ali i ovaj ruinira to srce. Sjećam se prve izjave komandanta Alijanse, generala Majkla Džeksona, kada ovaj reče da je njegov zadatak da bezbjedno isprati srpsku vojsku. Srbi sa Kosova i Metohije, očigledno, nisu bili njegova nadležnost, a ni njegovih vrhovnika. Ono što se potom našem narodu dešavalo pokazuje da se radi o srbofobskoj politici, rekao bih i rusofobskoj (jer mi smo uvijek bili ruski rukavac). Stoga mislim da danas u pregovorima sa Zapadom može imati svrhu samo onaj sporazum koji potpuno ostvaruje Rezoluciju SB OUN 1244. Ako oni to neće, upućeni smo da proglasimo okupaciono stanje da bi se narod znao adekvatno ponašati; dosadašnja politika stonog Beograda samo ga je zamajavala. Vrijeme je i za njegoševski upozoravajući odgovor: „Neka bude što biti ne može“; i za potpuno okretanje savezniku koji zna šta to znači. Za Srbe su to Rusija i njeni saveznici širom svijeta. Stoga poručimo svima: sve ono što se danas Srbima dešava poslјedica je velikih prevara Drugog svjetskog rata, a on ovdje još nije završen, jer su osvajači zadržali sve tada na prevaru osvojeno.

U zaklјučku nalazim za shodno da vas ponovo podsjetim na generala Nedića, koji je, da bi i neprijatelјu pokazao vašu muku, na zidu držao sliku od bola izbezumlјene Majke krajiške, ispod koje je pisalo: MAJKO SRBIJO – POMOZI! Danas su kćerke i unuke te Majke krajiške upućene da ponovo istaknu bolni simbol, sa legendom: MAJKO RUSIJO, POMOZI!