Banjalučka regija

    Indeks članaka

     Šta je Vrbaska banovina?

    "Nekadanji Donji kraji i Jajačka banovina činili su već u srednjem veku jedno zasebno područje koje je istorijska osnova današnje Vrbaske banovine. Već u 16. veku naziva se to područje Bosanska Krajina, samo granica tad seže na severu do Kupe i Siska. Pod Bosansku Krajinu je tada spadao i jedan deo Slavonije (Cernik).

    vrbaska banovinaOna je deo Bosanskog pašaluka, kojem je sedište od 1580. do 1639. Banjaluka, a granice od Dunava do Klisa i Splita i od Otočca do Kosovske Mitrovice i Udbine. Te su se granice pomerale i sužavale prema tome kako je moć Otomanskog carstva opadala, da se najposle svedu na one koje su zatekli i povukli Berlinski kongres i austrougarska okupacija.

    Budući da su Turska i Austrija bili osvajači, mi bismo danas u svojoj slobodnoj otadžbini trebalo da o tim granicama govorimo samo kao o nekadašnjim veštačkim pregradama koje su udarili ti osvajači da nas što bolje, sigurnije i veštije razdvoje.

    Ja bih za Krajinu i Vrbasku banovinu rekao: To je područje na kojem je u istočnom delu, pre sto godina, buknula Pop Jovičina buna, a u ostalim delovima 1875, 1876 i 1877. i Krajiški ustanak. I dok je srednja Bosna spavala mrtvim snom, a Hrvatska raspravljala svoju nagodbu i svoj državno-pravni položaj prema Mađarskoj, dotle je Krajina prolivala krv za svoju slobodu i svoje sjedinjenje sa Srbijom, isto kao što je na drugoj strani činila Hercegovina.

    To je područje sa kojeg je 20. avgusta 1873. sedamdeset i sedam vojvoda i poglavara narodnih, još za žive carevine Turske, proglasilo prisjedinjenje sa kneževinom Srbijom. To je područje na kojem su delovali vojvoda Petar Mrkonjić, Vaso Pelagić i Petar Kočić, svi gledajući u Srbiju, a sa kojeg je nikao i Gavrilo Princip.

    To je područje koje je dalo tolike političke procese pred Austrijom: prijedorski proces, proces otadžbine Petra Kočića i Vase Kondića, proces "Barut miriše", špijunski proces Dragoljuba Kesića i Tode Popovića, đački proces "Jugoslavija" i najposle Banjalučki veleizdajnički proces, a svi su ti procesi pokretani radi veza sa Srbijom.

    To je područje koje je Srbiji dalo 8.000 dobrovoljaca u svetskom ratu. To je područje sa kojeg je 27. novembra 1918. godine proglašeno bezuslovno i definitivno sjedinjenje sa Kraljevinom Srbijom.

    To je područje na kojem danas živi 700.000 Srba pravoslavnih i čine okruglo 60 odsto stanovništva, koje i danas gleda na Beograd i očekuje od njega rešenje svog pitanja i položaja. Meni ovi momenti izgledaju mnogo odlučniji za utvrđivanje područja i pripadnosti Vrbaske banovine, nego one neodređene "istorijske granice", poznate po titulama nekadašnje vlastele, koja je po tadašnjoj modi nastojala da u te titule stavlja i zemlje u koje nosioci tih velikih i dugačkih titula jedva da su kad i provirili.

    Meni ovi momenti, koji pokazuju veliku otpornu snagu, zdrav nacionalni život i neodoljivu težnju za slobodom, izgledaju daleko odlučniji i pretežniji nego one "istorijske granice koje su postavljali tuđinci - osvajači, Turci i Austrijanci, prema svojim političkim računima i kombinacijama."

    Koncepcije za "rešenje" problema sa Srbima

    "Danas je tendencija autonomije Bosne da opet uspostavi granicu na Drini i da nas odeli od Srbije. A Srbija je ušla u rat da tu granicu briše, da nas oslobodi i ujedini. Razumljivo je zato i što je takva tendencija u misli velike Hrvatske našla svog prirodnog saveznika.

    I jedna i druga koncepcija predviđa ukidanje Vrbaske banovine. Hrvatsko pitanje, ako se uzme u širem obimu, sukobljava se sa tim neumitnim faktorom - 1.200.000 Srba u Vrbaskoj banovini i oko nje, kao živim zidom, koji se ne može otkloniti ni probiti prirodnim putem. U tom pogledu imaju danas dve koncepcije. Prva je da se Vrbaska banovina podeli i da se deo do Vrbasa pripoji Hrvatskoj, a druga "vraćanje u istorijske granice" u smislu autonomije Bosne, u kojoj, po rečima gospode iz redakcije lista "Obzor", Hrvati katolici i Hrvati muslimani imaju većinu nad Srbima."

    (Uloga i značaj Vrbaske banovine, dr Stevan Moljević, predavanje održano 30. januara 1939. godine, štampa: Braća Jakšići, Banjaluka)

    Priredio: Nenad Despot

    Robijao u zatvoru Austrougara i komunista

    Moljević je bio doktor pravnih nauka i jedan od političkih prvaka đenerala Dragoljuba Draže Mihailovića. Bio je pripadnik "Mlade Bosne", hapšen posle atentata Bogdana Žerajića na Marijana Varešanina, guvernera Bosne i Hercegovine. Godine 1915. na veleizdajničkom procesu protiv 156 optuženih od austrugarske vlasti osuđen je na 10 godina robije.

    Nosilac je velikog broja odlikovanja, od kojih i francuske "Legije časti", Ordena Svetog Save i Kraljevske spomenice. U Banjaluci je osnovao nacionalna društva "Soko" i "Zmijanje", te klub trezvenjaka "Pobratimstvo". Osuđen je posle Drugog svetskog rata, kao predsednik Centralnog nacionalnog komiteta Ravnogorskog pokreta, na 20 godina robije. Umro je u kaznionici u Sremskoj Mitrovici 1959. godine i sahranjen na Novom groblju u Beogradu.

    Design by Novica.info