Banjalučka regija

    Indeks članaka

     Glamočko nijemo (gluvo) kolo

    Odlomak iz monodrame

    JOPET U KOLO

    Neka zlopati ovaj narod, osmi dan reče Bog i bi tako. Sunce pade u zaklon i nebo se zamrači.

    O, Gospode, šta činiš narodu koji ti oprosti Turke, ustaše i komuniste, narodu koji je vavijek ćerao vraga od krsta tvog i krst svoj nosio sa sobom. Znam, Gospode moj, da sve što je živo i gmiže, gmiže kraju svom. Ti, koji si slavljen i hvaljen, izgnan si i mučen, pa znaš kako je u duši izgnanika. Đe će glavom tvoji ugodnici kad dom naš i još nezatravljene grobove naše podario si neprijateljima našim. Srcem nismo mogli naspram čelika. Tu se demokratijom sa osiromašenim uranijumom razmeće NATO, Tvoj golub mira.

    Vako crno, a nebesa ćute i ne čuju plač đece naše. Sad sam slamka među vihorima. Vijan tamo, a dovijan vamo. Suza moja nema roditelje, što reče vladika Rade. Ti, sine đevice Marije, vrni nas tamo đe se u junu tope planinski snjegovi. Tu je zavičaj i nebo naše. Tronoćna tamo naša, kada ćeš se, poput božanske luče, okrenuti u topao i sunčan dan.

    Jok, ne kanim kukati. To nije naški. Kod nas žene bugare kad boli, a sad boli.

    Bože, što je mračno u tuđini. Ni čovjeka, ni konaka. Ti znaš, Gospode, kako tamo, tamo pod našim suncem zdrav i vedar bijasmo narod. Kako muški igrasmo ono naše Glamočko kolo. Eh, tugo moja! I sad, kad zažmirim, ono počne da mi se vija, navija i savija onako milo kako ga tuvim đetetom još. Ukras su mu dva iz gore cvijeta. Vođe Smiljka, onamo Koviljka. Ne može se oko nagledati koja lješva, a koja arnija, koja življe kikljom zamotava. Niz obe se, poput srebrne guje, presijava gerdan od dvanaest oka. Gerdan im se premoto preko bujnih grudi đevojačkih, što ga bradavicom samo u ritmu izvijaju naviše, kako bi im cvancike udarale jedna o drugu, čineći onaj umilan zvuk na koji srce momačko jače otkucava.

    Kad Smiljka svojim zvonkim, lijepo obojenim glasom počne, a đevojke složno prihvate:

    Što j` momaka i što i` postoji,
    najlješvi su Glamočani moji,

    momci će:

    Oj, Glamoču, ruševino stara,
    u tebi je život za bećara.


    Glamočko gluvo kolo

    Ušetaj! - kliče Koviljka. Za tren oka u kolu što postepeno ubrzava, ljepotice u đevojačkoj odori izazovno njišu kukovima. Zveckaju im budila o nizove. Kiklja šuška ispod pregače u struku pripete, brojama vješto išaranom tkanicom. Udar ženske cokule o pozornicu jekom podsjeća na bubanj. Šudari meko lepeću krajevima dok se momci muški privlače svojoj odabranoj i jedan po jedan uskaču u sve plahovitije kolo. Od udaraca muških nogu u opanku, pozornica bubnja i odžvanja u prostoru.

    Bijeljene gaće od ketena, pri opanku sputane bozovcima, o tijelo pri pokretu stružući proizvode slabo čujan zvuk. Pojas slobodnim krajem pljoštimice pljeska mek, prten zuj.

    Sa crnog, ornamentom ukrašenog oboda kape krajiške vise svilene kite što, pomiješane sa perčinom na zatiljku, ječermi od crvene čohe mrmore onaj šuškavi šum.

    Na metalni zvek gerdana poskače srmom optočena ječerma, čije srebrne ilike udaraju o prsa momačka iz kojih, kao iz badnja, barbuče potmul jek.

    Toke svojim srebrnim sjajem uresiše ovo zvukom bogato, a starinom grešno zvano i "gluvo" kolo. Istina je da ga ne prati harmonika, ali nije gluvo. Gluvo je za gluvog posmatrača, a vavijek je bilo onih što su, kada se vrnu iz šume, tvrdili da tamo ništa nisu čuli ni viđeli. Takvi su i naše, po mnogo čemu specifično Glamočko kolo, proglasili gluvim.

    Ritam Glamočkog kola i ubrzano disanje parova, ođenutih u srebrom optočenu glamočku nošnju, od vavijek je naš sistematski pregled budućeg supružnika. Kažem naš, jer nije zapamćeno, a ni zabilježeno, da je u posljednjih trista godina u naše Glamočko kolo uskočio i pripadnik hrvatske nacionalnosti. Rijetko su ga igrali i igrači muslimanske pripadnosti. Bošnjaci su novijeg datuma, pa zbog toga ni oni nisu igrali u Glamočkom kolu.

    Neću dramiti, ali sve to zaboraviti i, ne daj, Bože, neprijateljima ostaviti - jok! I jope` jok!

    Napomena: preuzeto sa

    http://www.glamoc.com

    Design by Novica.info