ZS logo sajt

Ilija Narandžić

xx

Ilija Narandžić

(Grbeši-Trebinje, 1804.- Užice, 1879.)

Za Iliju Narandžića koji je celokupno bogatstvo zaveštao hercegovačkom i užičkom kraju za podizanje i održavanje škola, danas znaju samo oni koji proučavaju zavičajnu istoriju. Beleg na njegovom grobu zarastao je u korov, a na školi koju je ostavio nema čak ni njegovog imena.

Nekad je zadužbinarstvo bilo i čast i obaveza imućnih ljudi, danas se čak i njihova imena zaboravljaju ... Na to opominje i priča o Iliji Narandžiću, velikom užičkom dobrotvoru za kojeg danas znaju samo oni koji se bave proučavanjem zavičajne istorije.

U travi i korovu, izvan ograde najstarijeg srpskog groblja u varoši, usamljen i zaboravljen nadgrobni beleg Ilije Narandžića, trgovca i zadužbinara užičkog iz 19. veka, pronašen radoznalošću istoričara.

nerandzic skola"Bio je bogat trgovac, da kažemo i prebogat", objašnjava istoričar Milorad Iskrin. "Imao je robu, magacine, čak je prodavao i apotekarske lekove... Imao je i dosta dužnika koji su posle njegove smrti morali da vrate dugove da bi se formirala masa koju su nasledili Užice i Trebinje."

Osim za nadgrobni spomenik, Naradžić je celokupno svoje bogatstvo zaveštao za podizanje i održavanje škola u svoja dva zavičaja, hercegovačkom i užičkom.

Prva školska zgrada gde su užički osnovci pošli u školu bila je zgrada koju je Narandžić napravio.

"Pre toga su deca išla po kućama", navodi Milorad Iskrin. "U jednoj kviti ima napisan iznos koliki za kiriju u kući toga i toga, gde stanuje drugi razred osnovne škole."

Zgrada prve užičke škole kasnije je proširena, dobila je sprat, ali na njoj nema nikakvog znaka koji bi podsetio na čoveka koji je za gradnju ostavio 6 hiljada dukata.

Nema pomena njegovog imena ni drugde u Užicu - osim uličice sa prezimenom uz slovnu grešku. A nestale su i nestaju poslednjih decenija, pred naletom betona i čelika i stare kuće, kafane, radnje koje su davale dušu gradu.

Ugledni užički trgovci tog doba, kakav je bio i Ilija Narandžić, imali su radnje u tom delu užičke varoši. Zadužbinarstvo je za njih bilo i čast i obaveza.

Nepun vek kasnije, zadužbinarstvo više nije običaj bogatih, zadužbine su rasprodate ili zapuštene, a neki novi "ugledni" građani uveli su i nova pravila.

Ipak, primer muzičke škole, zadužbine novijeg doba, koja je svom dobrotvoru odala počast uzevši njegovo ime, nagoveštava možda bolje vreme.

RTS

narandzicinarandzici2narandzici3narandzici4

"Pomenik znamenitih ljudi u srpskom narodu" - M.Dj. Milićević, 1868