Miloš Mandić
(Opština Bihać, 1843 - 20. avgust 1880)
Srpski novinar i učitelj koji je radio na polju srpske prosvjete. Bio je veliki poznavalac srpskog jezika na prostoru Bosne i Hercegovine i radio na njegovom očuvanju i ostavio lijep primjer srpskoj omladini u to vrijeme.
Rođen je u Bihaćkom srezu 1843. godine, a umro je 1880. godine u Sarajevu kao činovnik u službi zemaljske vlade.
Rođen u u Bihaćkom srezu od oca Nikole i majke Vasilije. Još dok je bio mlad sa porodicom se seli u selo Mirkovce, u Slavoniji, zbog oskudjevanja sa zemljom za obrađivanje. U Mirkovcima je završio osnovnu školu, a kako je ispoljio dar za naukom nastavlja školovanje u Vinkovcima gdje upisuje gimnaziju. Iz Vinkovaca prelazi u Sremske Karlovce gdje završava dva razreda više gimnazije da bi kasnije iz oduševljenja prema srpskim školama prešao u Beograd i završava gimnaziju. Nakon toga upisuje velike škole. Redovno je odslušao dvije godine prava, da bi zbog materijalnih uslova morao prekunuti dalje školovanje.
Nakon toga odlazi u Novu Varoš gdje je izabran od strane sprsko-pravoslavne opštine za učitelja u srpskoj školi. Kao učitelj u Novoj Varoši radi dvije godine, a zatim odlazi u Prijepolje gdje takođe radi kao učitelj godinu dana.
Vidjevši da neće moći da završi školu prava on se odlučuje da izabere drugi životni poziv koji ga odvodi u novinarstvo, vidjevši priliku da na taj način sačuva srpski jezik i tradiciju u službi otomanskog carstva. U njegovom radu kao novinara imaće veliku ulogu pop Simo Čajkanović, njegov prijatelj i učitelj u Novoj Varoši, kojeg je on imao prilike upoznati tokom svog dvogodišnjeg boravka. Ta uloga ogledala se u tome što je pop Simo , radeći kao učitelj u Sarajevu, imao priliku da upozna vlasnika štamparije i urednika lista "Sarajevski Vjesnik" koji je izlazio u Sarajevu na srpskom i turskom jeziku. U to vrijeme vlasnik i urednik lista tražio je saradnike koji bi mu pomogli u vođenju lista "Sarajevski Vjesnik" , koji bi znao više jezika. Na preporuku popa Sime, Miloš počinje da radi kao saradnik u listu "Sarajevski Vjesnik".
Ubrzo nakon njegovog dolaska list "Sarajevski Vjesnik" prestaje da izlazi, a njega mijenja službeni list otomanske vlade "Bosna", koji po ugledu na "Sarajevski Vjesni" izlazi na turskim i srpskom jeziku. Kasnije će pored uredničkog posla u listu "Bosna" stupiti u otomansku vladu kao tumač francuskog jezika, njemačkog jezika, italijanskog jezika i turskog jezika. Radi u otomanskoj službi sve do okupacije 1875. godine.
Oženio se 1867. godine sa Marom iz Ratkovića, sa kojom je imao šest sinova i dvije kćerke.
Nakon okupacije nastavlja sa radom u službi nove vlade i kao saradnik i urednik službenih "Bosansko-Hercegočkih Novina" sve do 1880. godine. Iste godine je uvršten u red činovnika gdje je avanzovao do podtajnika zemaljske vlade. Umro je 20. avgusta iste godine.
Miloš je za vrijeme svoje službe dao veliki doprinos srpskoj književnosti u to doba. Pored svoje kratke učiteljske karijere kada je odgajao srpsku mladež u čisto srpskom duhu imao je i veliku ulogu u promovisanju i korišćenju čisto srpskog jezika u službenim listovima i turske i austrougarske vlade. Takođe, veli doprinos je imao i kada je u pitanju izdavanje srpskih udžbenika. Naime, on je prvi koji je priredio Bukvar za srpske škole sa novim pravopisom koji nije postojao u to doba ni u Srbiji, koje su štampane u listu "Bosna" 1868. godine. Pored Bukvara tu je još bila i "Srpska čitanka", "Mala sveštenička istorija" i knjižica pod nazivom "Nova znanja". Godine 1869. izdaje i prvi Bosansko-srpski kalendar u Sarajevu. Kao urednik "Bosansko-Hercegovačkih Novina" napisao je rječnik " Turcizmi u Bosni i hercegovini" koji je izdala zemaljska vlada 1881. godine. Dopunjeno izdanje tog rječnika pojavljuje se 1895. godine, a kao izdavač se pojavljuje štamparija Špindlera i Lešnera pod nazivom "Tumač". Time je prečistio srpski jezik od turcizama.
Vikipedija
nastavak
nastavak
Bosanska vila 1900.
