Mladen Oljača
(Devetaci, 10. oktobar 1926 — Beograd, 10. januar 1994)
Srpski književnik.Rođen je 1926. godine u selu Devetaci u blizini Novog Grada. Njegovo siromašno djetinjstvo prekinuo je rat. Odmah po izbijanju ustanka, kao petnaestogodišnjak, stupio je u redove NOB, a već sljedeće, 1942. postao član SKJ.
Rat i revolucija presudno su uticali na Oljačino ljudsko i stvaralačko opredjeljenje. Njegova ličnost objedinjava pregalaštvo političkog radnika, borca za dalji samoupravni preobražaj društva i aktivizam umjetnika koji je svoje djelo ispunio humanim idealima oslobođenoga čovjeka.
Književnim radom bavio se od 1947. Objavio je više knjiga pripovjedaka ("Šapat borova"), romana ("Tri života" „Crne sekire“, „Posle ponoći“, „Molitva za moju braću“, „Razvalina“, „Nađa“, „Kozara“), te reportaža ("Susreti u zemlji oktobra") i rasprava ("Kultura i politika"). Oljačina djela su prevedena na dvadeset i četiri jezika. Umro je 10. januara 1994. godine u Beogradu.
*****
"Pišemo uvjereni da umjetničko đelo, ako je pravo i autentično, traje kao živo biće, da je čak i jače od svakog živog organizma, jer može da opstane i hiljade godina više od običnog ljudskog vijeka. Umjetničko đelo, ako je pravo i autentično, postaje dio života i upotpunjenje života, blistajući kao zvijezda u kosmosu svojim sjajem." — zapisao je Mladen Oljača, koji, po vlastitom priznanju, nije ni slutio da će o svijetu i ljudima svjedočiti literaturom.
U književnosti se pojavljuje neposredno nakon Drugog svjetskog rata; njegov izuzetno obiman književni rad možemo pratiti već od 1947. godine kada, pored mnogih tekstova objavljenih u novinama, izdaje hroniku "Herojska odbrana Beograda 1914—1915".
Rođen u Devetacima, potkozarskom selu nadomak Novog Grada, već od rane mladosti suočava se sa ratnim strahotama; kao petnaestogodišnji đečak, u redovima partizanskih jedinica, proživljava kozaračku ofanzivu koja bitno uslovljava njegova životna razmišljanja. Upravo taj intenzivan doživljaj rata, po Oljačinim riječima, odredio je njegovu sudbinu, "ljudsku i književnu": "Partizanski rat je odredio moju sudbinu, ljudsku i književnu. Taj moral, svijest da si potreban, da si neophodan, da si ravan drugome, da tvoja puška vrijedi koliko i komesarova i komandantska, da nema bez doprinosa svakog pojedinca ni opšte pobjede, uvjerenje da si dio čvrstog kolektiva, za mene kao đečaka, značilo je, pored svega, i sigurnost. U selu ti svaka naoružana baraba može život oduzeti, u odredu ne može. Odred je strašna sila!"
Od rane mladosti se bavi društveno-političkim radom. Bio je urednik nekoliko bitnijih književnih časopisa: "Omladine", "Mladosti", "Mlade kulture", "Književnih novina", "Borbe", a dugo vremena je radio i u organizaciji Udruženja pisaca Srbije. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH.
Sudbina čovjeka u ratu i sudbina ratnika u miru — kako ističe knjižrvni kritičar Kasim Prohić — dvije su osnovne teme i preokupacije Oljačinog književnog stvaranja, koje njegove tekstove čine lako prepoznatljivim u poslijeratnoj jugoslovenskoj literaturi. Izuzev nekoliko pripovijedaka sa predratnom tematikom (Car, Tuđe ognjište, Svatovi, Vrag na tavanu), čitav Oljačin književni opus temelji se na ratnim zbivanijima. Bilo direktno, opisujući sudbinu krajiškog naroda u kozaračkoj ofanzivi, ili indirektno, prateći sudbinu ratnika u godinama mira, Oljača je svojim romanima i pripovijetkama ostavio jasna svjedočanstva o stradanju čovjeka u ratnom, ali i poratnom periodu. Romani "Nađa" i "Molitva za moju braću" najbolja su ilustracija života poslije revolucije, stanja u kojima je čovjek razapet između nekadašnjih ideala i grube stvarnosti. U liku protagoniste Draška Jaruge, bivšeg ratnika, koji se u društvu što ga je i sam stvarao osjećao poraženo i nemoćno, Oljača je vješto, snagom pisane riječi, suprodstavio pojedinca kolektivu. Nakon naivnog đečačkog sna o revoluciji, spremnosti da se žrtvuje za opšte dobro, Jaruga se, u trenucima povratka sebi, bolno pita: "Prohujalo je vreme, otišla mladost. Pa se danas pitam uzaludno: gde sam to bio, gde sam nestao, gde zakasnio?"
"Bacio sam sebe u provaliju i to se ne može nadoknaditi ničim... Jedino ostaje mogućnost da osakaćen trajem pod nebesima ili da svežem omču oko vrata..." — konstatuje na kraju bivši ratnik, koji je bio spreman položiti život za ideale.
Pored romana i pripovijedaka, Oljača se bavio i pisanjem literarno-kritičkih tekstova o raznim pojavama i fenomenima ljudskog duha. Kritički tekstovi, objedinjeni pod naslovom ''Ljudska milošta'', problematizuju razne vidove našeg kulturnog života. Može li književnost promijeniti svijet, zatim kakav je odnos književnosti i revolucije samo su neka od pitanja o kojima je Oljača raspravljao u ovom svom, tematski veoma raznolikom đelu.
Oljačine knjige prevođene su na mnoge jezike: slovenački, makedonski, albanski, mađarski, ruski, engleski, poljski, francuski, njemački, italijanski, grčki, turski itd. Neke od njih doživjele su i brojna inostrana izdanja. Najviše je prevođena "Molitva za moju braću", koja je doživjela četrnaest izdanja; roman je objavljen u Poljskoj, Rumuniji, Italiji, Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj, Engleskoj, Americi, Švedskoj itd.
Roman "Kozara", pored mnogih izdanja na našem jeziku, objavljen je u Trstu, Varšavi, Moskvi, Pragu i Atini. Roman je naišao na dobar prijem kako kritike tako i čitalačke publike; poljska književna kritika, na primjer, poredila ga je sa "Ratom i mirom" Lava Tolstoja i "Tihim Donom" Mihaila Šolohova. Godine 1971. "Kozara" je dobila nagradu Saveza boraca Jugoslavije kao najbolje književno đelo o ratu i revoluciji.
Oljača je dobitnik i brojnih drugih nagrada i priznanja: Zlatne plakete Bosanskog Novog, Prijedora i Gradačca, nagrade Udruženja književnika Srbije za roman "Molitva za moju braću", nagrade Udruženja književnika BiH za životno đelo, 27. julske nagrade SR BiH, Zlatne arene pulskog filmskog festivala za scenario, i nagrade ZAVNO BiH-a, najvećeg priznanja u BiH za doprinos razvoju republike.
DJELA:
— Crne sjekire (roman s pripovijetkama)
— Kozara I, Kozara II (roman s pripovijetkama i sjećanjima)
— Razvalina (roman s pripovijetkama)
— Molitva za moju braću (roman s dnevnikom)
— Nađa (roman s pripovijetkama)
— Trenutak istorije (zapisi o herojima i graditeljima)
— Ljudska milošta (književnost i revolucija)
Tekst Milada Tišma, student srpskog jezika i književnosti
