Lazar Drljača
Slikar moderne srpske likovne umjetnosti prve polovine XX vijeka.
Rođen je 13. 10. 1883.g u selu Blatna kod Novog Grada. Osnovnu školu je završio u mjestu Otoka. 1896. g. upisuje Zemaljsku zanatsku školu u Sarajevu – smjer bravar nakon čega završava i Zemaljsku Tehničku školu.
Studije Arhitekture upisuje 1905. g. u Beču, međutim, već 1906. g. prebacuje se na Akademiju umjetnosti. Titulu akademskog slikara dobija 1910. g. Dalje obrazovanje Drljača nastavlja u Parizu.
Prvi i možda najveći uspjeh doživio je kada mu je omogućeno da izloži svoje četiri slike na Internacionalnoj izložbi u Rimu. Za Drljaču se može reći da je slikar prirode iako je naslikao i neke slike sa drugačijim motivima. Njegove slike predstavljaju najljepše razglednice mjesta koje je ovaj umjetnik obišao. Drljača je umro 13. jula 1970. g. Sahranjen je na planini Prenj na kojoj je proveo jedan dio svog života.
S obzirom da mu je škola bila udaljena od kuće oko devet kilometara u jednom pravcu, Lazar je osnovnu školu upisao kasno, tek 1892. g.
Već u prva četiri razreda ispostavilo se da je Drljača sposoban, vrijedan i talentovan učenik.
Po nagovoru učitelja, Lazara su roditelji 1896. g. upisali u Zemaljsku zanatsku školu u Sarajevu – smjer bravar. Ovu školu on završava dobrim ocjenama i pohvalama pa mu upis u Zemaljsku Tehničku školu ne predstavlja poseban problem. U ovom periodu dolazi do izražaja i njegovo interesovanje za likovnu umjetnost- crta i slika pejzaže iz okoline Sarajeva kao i portrete ljudi iz okruženja.
1905. g. upisuje studije Arhitekture u Beču, međutim, već 1906. g., Drljača je odlučio da njegov život krene sasvim drugim tokom. On se sa studija Arhitekture prebacuje na Akademiju umjetnosti. Titulu akademskog slikara dobija 1910. g. Dalje obrazovanje Drljača nastavlja u Parizu.
Zanimljivo je pomenuti da je zbog dobrog uspjeha u školi dobijao (skromnu) stipendiju u toku cijelog školovanja.Prvi i možda najveći uspjeh Drljača je doživio kada mu je omogućeno da izloži svoje četiri slike na Internacionalnoj izložbi u Rimu. Bile su to sljedeće slike: Portret umjetnika, Planinski motiv, Boemi i Djevojčica iz Bosne. Ovo poslednje đelo nakon izložbe odlazi na dvor italijanskog kralja Vitoria Emanuella i kraljice Jelene na koju su đela Lazara Drljače ostavila veliki uticaj.
1930. g. u Sarajevu je otvorena prva velika samostalna izložba Lazara Drljače na kojoj je doživio veliki uspjeh. Slijede izložba u Mostaru, gradu kojim je Drljača bio oduševljen, pa ponovo u Sarajevu 1932. g. itd.
Za Drljaču možemo reći da je slikar prirode iako je naslikao i neke slike sa drugačijim motivima. Njegove slike predstavljaju najljepše razglednice mjesta koje je ovaj umjetnik obišao, a obišao ih je zaista mnogo, kako u Evropi tako i u Bosni i Hercegovini.
Konjički stari most, 1930. Treskavica Durmitor
Drljača je živio skromno i nije polagao veliku pažnju na materijalne vrijednosti. Bila mu je važna umjetnost i život dostojan čovjeka u duhovnom smislu. Smatrali su ga čudakom, jer svojom pojavom potpuno odudarao od okoline. Upravo te, koji su ga tako doživljavali, on kritikuje zbog toga što važnost pridaje isključivo materijalnom. Po njegovom mišljenju gradski čovjek nije dostojan procjene umjetničkog đela jer je izgubio sposobnost pravog rasuđivanja. Iz tog je razloga veći dio života po povratku iz inostranstva Lazar Drljača proveo na selu. Nekada je to bila Blatna, a pred kraj života okolina Boračkog jezera kod Konjica. U toku drugog svjetskog rata gotovo sve Drljačine slike bivaju uništene. To je na njega đelovalo poražavajuće i na dug vremenski period ga je odvojilo od slikanja. Slikanju se ponovo vraća tek nakon mnogo godina, pred sam kraj života. Svemir je motiv koji ga sada fascinira. Drljača je umro 13. jula 1970. g. Sahranjen je na planini Prenj koju je volio i na kojoj je proveo jedan dio svog života.
Ovo je samo kratak osvrt na život i djelo Lazara Drljače, čovjeka koji je rođen u jednom malom Bosanskom mjestu,a živio u Beču, Rimu i Parizu, poznavao Dučića, kraljevske pordice, Tina Ujevića i mnoge druge, služio se sa više stranih jezika, slikao izvanredna umjetnička djela, pisao poeziju i bio originalan u oblačenju i ponašanju.
***********
“ Rodio sam se na Uni kod Brezovače planine krupnog kremena i olova. Odrastao sam u Sarajevu gdje sam počeo slikati. Učio sam se dalje po Evropi, u Beču, Parizu, nekih 16 godina. Ratovao sam u redovima Antante protiv Alijanse. Oženio sam se čim sam iz tople Italije došao u rodno selo na Uni. Mojoj gospođi je ime "Bijeda". U rodnom kraju krupnog kremena i olova imao sam dispozicije za arhikteturom i bio sam zidar; tesao sam i pekao cigle. Konstruisao sam lađu, veslao i kopao rude. Kovač sam i znam kositi i orati. Gradio sam željezne puteve i crkvicu. U svjetskom ratu otete su mi boje; izdržao sam duge apsove u Italiji. Bijeda, moja vjerna, tješila me je kao što tiješi češce puta pjesnike i slikare. Izložio sam u rodnom kraju Krupi prije godinu dana, bez pretencija, trudći se da u boji opjevam ljepotu naših planina i njihovih rijeka.”
********
Sporna je godina rođenja Lazara Drljače. U jednom izvoru nalazimo da je rođen 1881 g., u dr. 1883. g., a na panju koji se nalazio iznad Lazarevog groba, umjesto spomenika, piše da je ovaj umjetnik rođen 1882 g. Mjesto njegovog rođenja je zaselak Blatna, pored rijeke Une.