Pero Popović
(Prijedor,1881.- Sarajevo,1941.)
Slikar i učitelj crtanja.Akademiju likovnih umetnosti u Pragu upisuje 1904. U opštoj školi provodi pet semestara u klasi profesora Vlahe Bukovca i dva semestra u specijalki kod profesora Františeka Ženišeka.
U srpskoj školi u Sarajevu 1907. zajedno sa kolegama sa praške slikarske akademije, Brankom Radulovićem i Todorom Švrakićem, priređuje izložbu i to je ujedno bila i prva organizovana izložba naših slikara na teritoriji Bosne i Hercegovine.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
PERO POPOVIC , najstariji u grupi krajiških slikara (rođen je Prijedoru 1881. godine), imao je znatno smireniju životnu putanju. Nakon završene gimnazije u Sarajevu odlazi u Beč i završava tri semestra filozofije, a potom se upućuje u Prag i uči slikarstvo kod Vlahe Bukovca i Čeha Františeka Ženjišeka. Zapošljava se na Velikoj realci u Banjoj luci 1908. godine. Učenici su mu bili Milivoje Uzelac i Vilko Gecan. Iz Banje Luke prelazi u Sarajevo 1930. godine i tu ostaje do smrti - 1. februara 1941. godine. Slikao je portrete, pejsaže, mrtve prirode, kompozicije sa scenama iz svakodnevnog života. Radio je i jedan ikonostas za crkvu u Prijedoru i mozaike za crkvu u Banjoj Luci.
Njegove stvaralačke potencije su bile izrazite. Brzo se oslobodio Bukovčeve palete sa poentilističkim zasadima i okrenuo se snažnom i kontrastnom kolorističkom izražavanju, koje se približavalo sezanističkoj poetici i Gauguinu i na njihovo slikarstvo je upućivao i svoje učenike. O njegovom slikarstvu je vrijedan esej napisala povjesničarka umjetnosti Vera Jablan. Tonom, punim unutarnjeg pijeteta prema umjetniku, ona je pisala:
`Studije aktova i portreta, skice sa ulica i nedovršene pokatkad kompozicije pokazuju s koliko je ozbiljnosti ovaj slikar prilazio radu. Kako je velike zahtjeve imao pred sobom, pred svojom savješću umjetnika. Koliko mukotrpnosti i studiozne istrajnosti govori s tih platana o umjetniku koji sam, nezavisan od želje i ukusa publike, nezainteresovan za prodaju svojih radova, neprekidno stvara.
Jedan od najboljih Bukovčevih đaka, po završenom školovanju, nije se zadovoljio znanjem stečenim na Akademiji. To se vidi iz toga što je Popović ubrzo napustio poentilizam i najprije lazurno, a zatim sve slobodnije do pastuoznog, tražio svoj vlastiti izraz. Njegovi radovi su ozbiljne studije, kolorističkih i tonskih odnosa. Bogata skala snažnih tonova, smjelih kontrasta boja i osvjetljenja, izraziti crtež i čvrsta komponovanja, karakterišu njegovo stvaralaštvo u kome se uz izvanredno snažno zahvatanje cjeline, osjeća i virtuozna, gotovo orijentalna finoća detalja`.
Pero Popović će, sa Todorom Švrakićem i Brankom Radulovićem, organizovati prvu izložbu domaćih slikara u Bosni i Hercegovini - u Sarajevu 1907. godine.