Ovo je jedna od tipičnih srbskih narodnih nošnji iz jednog od našijeh krajeva. Zašto je ovo srbska narodna nošnja? Jer je osmišljena u vidu srbske trobojnice crven-plavo-bijel. (crveni  džemadan, plave čakšire i bijele dokoljenice). Ova nošnja se nosi uglavnom u krajevima koje pokriva današnja Crna gora, koja nije kroz istoriju izgledala ovako kao što sada izgleda. Pošto, više ista nego slična, narodna nošnja se nosi i u Hercegovini, kao što se i govori više isti nego sličan srbski jezik u oba podneblja. I u Hercegovini, pa čak i u dijelovima Sarajevsko-Romanijske oblasti se govori đed, nijesam šekira (meko “š”) i sl., a nije nam palo na pamet da izmišljamo i dodajemo u azbuku nova slova samo da bi izgledalo da smo drugojačiji narod od ostatka srbstva i kao da se ni u putu niđe do sada nijesmo ni sreli.

Opširnije: Osvrt na narodne nošnje

Pripadao sam generaciji jugoslavenske omladine koja nije proslavljala maturu. Umro je drug Tito i sve svečanosti su bile odkazane. Dežuralo se u holovima škola uz njegovu sliku. Dežurali su samo najbolji učenici, kao što su se i u komunističku partiju primali samo najbolji učenici. Niti sam tada bio u partiji, niti sam dežurao.

Pripadao sam takođe prvoj generaciji svršenih srednjoškolaca koji su odmah nakon završetka srednje škole odlazili na služenje redovnog vojnog roka u Jugoslavensku Narodnu Armiju JNA) i to godinu dana, ako se upisao fakultet, a ko nije nastavljao sa školovanjem, išao je naknadno još tri mjeseca na dosluženje vojnog roka.

Opširnije: O migrantskoj krizi iz jednog drugojačijeg ugla

Preambula

Opširnije: Ustav Srbske Narodne Republike