Dejan Baja Ćorković
(Glina, 30. decembar 1929 – Beograd, 26. maj 1998)
Završio je Pravni fakultet, ali je škola Kino kluba Beograd bila značajnija za opredeljenje njegove životne profesije.
Od 1957. do 1966. bio je pomoćnik mnogim velikim filmskim rediteljima domaćim i stranim u kooprodukcijama koje su se snimale u Beogradu, a zatim se opredelio za rad na televiziji. U Televiziji Beograd je reditelj od 1964. do penzije 1995. godine. Smrt ga je zatekla na finalizaciji TV drame Svirač Milovana Glišića. Iz TV opusa: drama Sve će to narod pozlatiti, Prvi put s ocem na jutrenje; serije: Život je lep, Pozorište u kući, Čardak ni na nebu ni na zemlji, Levaci, Bolji život… Ćorković kaže: „… Serija Pozorište u kući je obeležila istoriju, 128 epizoda bila je daleko najduža serija na prostoru bivše Jugoslavije. Delile su se tada godišnje nagrada za najgledaniju emisiju. Bile su zlatne, srebrne i bronzane medalje, kao neki televizijski Oskar. On se delio u Zagrebu. Mi smo sa Pozorištem u kući tri godine osvajali zlato“. Činjenica je da se program RTS-a i u 21. veku oslanja često na ovu seriju i, kako to duhovito kaže urednik Miodrag Marinković, živi dobro od njihovog „minulog rada“. Povodom Ćorkovićeve smrti realizovana je emisija u kojoj su njegove kolegi, najbliži saradnici i glumci govorili o radu sa Ćorkovićem, a prikazani su inserti Ćorkovićevih režija: Život je lep (1972) , Licem u lice u Napulju 1983, Prvi put s ocem na jutrenje 1992, Sve će to narod pozlatiti 1995, Pod žrvnjem 1990, Glava šećera 1991, Svirač 1998. „Trezor“ koristi deo te emisije.