U BiH ima skoro šest hiljada srpskih prezimena koja se vezuju za 72 slave. Ako je kod istog prezimena zastupljena samo jedna krsna slava nesumnjivo je da se radi o jednom plemenu (rodu)
O prezimenima Srba u BiH ne postoje sistematizovana naučna istraživanja tako da se o njima jedino nešta više može saznati iz crkvenih popisa ili takozvanih šematizama.
Od sačuvanih šematizama po obimu i raznovrsnosti podataka posebno se izdvaja Šematizam pravoslavne mitropolije i arhidijeceze Dabrobosanske za godinu 1882. objavljen te iste godine u Sarajevu.
Po mnogim onimastičarima to je najbolji i najdetaljniji šematizam koji je do danas urađen i objavljen u čitavoj administrativno-teritorijalnoj upravi Srpske pravoslavne crkve. Obuhvata gotovo cijelo područje današnje BiH. Istina, nedostaju pojedini podaci za neke parohije u Zvorničko- tuzlanskoj (Semberija) i Zahumsko-hercegovačkoj eparhiji, ali to ne umanjuje njegov značaj.
Prema ovom šematizmu i prvom popisu stanovništva koji je izvršen (1879) , u BiH je krajem devetnaestog vijeka bilo 5.590 srpskih prezimena za koja se vezuju 72 različite slave.
Poljoprivredni inženjer Savo Ignjatović iz Banje Luke godinama se bavi istraživanjem korijena svoje porodice.
– Problem je u tome što je mnogo pisane građe o Srbima u BiH uništeno, a crkve i groblja u Federaciji BiH devastirana. Najviše podataka o svojim precima prikupio sam u muzejima, zatim matičnim uredima, zemljišnim knjigama i iz usmenog predanja – kaže Ignjatović.
Kao što je poznato, najveći broj prezimena kod Srba nastao je u 16. i 17. vijeku. Prezimena su nastajala po raznim osnovama. Najčešće je to bilo po ličnom imenu oca ili nekog drugog pretka (Bogdan – Bogdanović, Todor-Todorović, Simo- Simić), majke (Smilja-Smiljić, Mara-Marić, Cvijeta-Cvijetić), po zanatu: Kujunyić, Sarač, Kovač, Kačar, po nadimku: Ždero, Prdić, Pitar…
Deset najrasprostranjenijih srpskih prezimena u BiH su: Kovačević, Savić, Popović, Jovanović, Petrović, Đurić, Babić, Lukić, Knežević i Marković.
Kovačević je je najraširenije srpsko prezime u BiH. Za ovo prezime vezano je čak dvadeset različitih slava. Rasprostranjeni su od Bihaća, Krupe i Petrovca, preko Banje Luke, Teslića i Sarajeva, do Višegrada i Vlasenice.
Prezimena Knežević i Mandić najrasprostranjenija su u Krajini, dok su u istočnoj Bosni ona veoma rijetka. Slično je i sa prezimenima Đukić, Marić i Panić. I ona su najraširenija ovdje u Krajini.
Prezimena Jovanović, Marković, Ilić, Simić, Nikolić, Mitrić, Lazić, Gavrić i Mičić više su rasprostranjena u istočnoj i srednjoj Bosni, a manje u Krajni.
Ima slučajeva da se zbog različitog izgovora, ili različitog administrativnog evidentiranja, kod pripadnika jednog plemena bilježe dva različita prezimena. To je slučaj kada se, na primjer, u prezimenu javlja slovo “j” ili ga nema: Bajić-Baić, Vujić-Vuić, Grujić-Gruić, Gajić-Gaić, Pejić-Peić…
Ponekad su kod pripadnika jednog plemena zabilježena dva prezimena i zbog toga što je došlo do zamjene jednog od slova drugim: To imamo kada se, na primjer, “y” zamijeni sa “č”: Baruyija-Baručija, Ekmeyija-Ekmečija. Ili kada se “y” zamijeni sa “ć”: Inyić-Inđić; kada se “t” zamijeni sa “d”: Vukobrat-Vukobrad, kada se “u” zamijeni sa “o”: Škundrić-Škondrić…
Srbi imaju narodno-crkveno slavlje koje je nepoznato kod drugih hrišćanski naroda. To je krsna slava ili krsno ime. O njoj postoje mnoga predanja.
Po jednom krsno ime je uspomena na dan kada su mnogobožački preci pojedinih porodica prešli na hrišćansku vjeru. Otuda i naziv krsno ime od “krstiti se” to jest preći u hrišćansku vjeru.
Po drugom, u vrijeme dok su Srbi živjeli u plemenima jedno po jedno pleme se krštavalo izabravši za taj čin dan jednog od svetitelja ili mučenika. Taj dan se otad smatrao duhovnim rođendanom porodice. Porodice istog plemena imaju istu krsnu slavu, a isti prezimenjaci sa različitim slavama nisu od istog plemena.
Rašireno je i gledište koje se može nazvati animističnim, a koje polazi od toga da je krsna slava samo jedan hristijanizovani paganski kult – kult mrtvih, kult predaka. Ovo gledište kao najvažnije uz slavljenje krsnog imena navodi: koljivo, paljenje svijeća, sječenje kolača. Sve su to elementi žrtvenih običaja za pokojne pretke.
Po crkveno-pravoslavnom gledištu krsna slava je nastala svjesnom akcijom Srpske pravoslavne crkve, a raširila se po svim srpskim krajevima tokom XIII, XIV i XV vijeka njenom misionarskom djelatnošću. To je bio jedan vid borbe protiv mnogoboštva i paganizma. Znači, ne radi se o hristijanizovanom paganskom kultu, već je to po svojoj suštini hrišćanski i pravoslavni supstitut za paganski kult koji se izgubio u periodu od slavenskog naseljavanja Balkanskog poluostrva. Svetosavskom reformom iz jedne crkvene, opšte ili pojedinačne, zavjetne institucije stvorena je jedna srpska svečanost koja je u sebi obuhvatila opšte pravoslavne i posebne srpske elemente.
Najčešće slave Srba u BiH su: Đurđevdan, Nikoljdan, Sv. Jovan Krstitelj, Arhiđakon Stefan, Arhanđel Mihailo, Simenon Bogoprimac, Sv. Pantelija, Sv. Vasilije, Miholjdan, Petrovdan, Krstovdan, Sveti Ilija…
Dosta rijetke srpske slave u BiH su: Sv. Prokopije, Pokrov presvete Bogorodice, Konstantin Veliki, Jovan Bogoslov, Začeće Jovana Krstitelja, Vavedenije, Arhiđakon Gavril…
Veoma su zanimljivi podaci o teritorijalnom rasporedu krsnih slava u Dabrobosanskoj mitropoliji. Tako se, na primjer, Sveti Vartolomej slavi samo u Krajini. Slavi ga rod Kecman, Tubin, Selak, Dragić, Bjelajac, Jošić, Mijatović i Nikić.
Začeće Sv. Jovana Krstitelja slave samo Dragići u Sarajevu, dok Ivanjdan (rođenje Sv. Jovana Krstitelja) slave neke srpske porodice u maglajskom i višegradskom kraju.
Sv. Jevtimija slavi rod Misiljevića iz Bugojna, dok slavu Sv. Jovana Lestvičnika slavi dio roda Vrhovac u gradiškoj i laminačkoj parohiji.
Sveta Petka je slava Spasojevića (Srebrenica, Vlasenica) Miloševića (Pazarić, Pofalići, Blažuj) i Dimića (Dubica, Prijedor).
Sabor Sv. dvanaest apostola slave samo Miljanovići u parohijama Mašići i Romanovci, a Sv. Haralampija samo Bašići u Donjoj Pecki.
Cveti se slave samo u sarajevskom i vlaseničkom kraju. U Sarajevu ih slave Mićići, Ostojići, Živkovići i Bakalići, a na Palama Karavdići.
Ako je kod istog prezimena zastupljena samo jedna krsna slava nesumnjivo je da se radi o jednom plemenu (rodu). To se prezimena: Agbaba, Agić, Baroš, Belenzada, Beronja, Bokan, Bratić, Višekruna, Vještica, Yepina, Kopanja, Kotur, Karakaš, Mazalica, Macura, Praštalo, Ribić, Tegeltija, Tolimir, Furtula, Čenić, Čorokalo, Šoja, Šerbula…
Kod prezimena kod kojih nosioci jednog prezimena imaju jednu krsnu slavu, a u nekim mjestima je kod njih zabilježena druga slava, došlo je do promjene prvobitne slave.
Do promjene krsne slave dolazilo je rijetko i to su najčešće pojedinačni slučajevi (kad siromašni mladoženja prihvati slavu svoje bogate nevjeste ili kad mladoženja prihvati nevjestinu slavu jer u njenoj porodici nema muških potomaka koji bi je dalje slavili).
Takvi slučajevi zabilježeni su kod prezimena: Amiyić, Arežina, Berić, Balaban, Basara, Bilbija, Brkljač, Bundalo, Bursać, Gaćeša, Grubor, Drljača, Dubajić, Jungić, Kecman, Kočić, Miljuš, Momić, Obućina, Opačić, Sabljić, Stupar, Tintor, Travar, Ćulum, Hrvaćanin, Čađo, Čeko, Šakota, Šarenac, Šolaja…
Postoje i prezimena kod kojih je zabilježeno više slava. U tom slučaju se radi o više različitih rodova. To su: Avramović, Antonić, Babić, Bajić, Božić, Vukašinović, Vuković, Gajić, Gligorić, Grahovac, Davidović, Dakić, Đokić, Dukić, Jakšić, Janjić, Jovanović, Jokić, Kalabić, Kos, Kuzmanović, Marić, Mijatović, Novaković, Pavlović, Petrović, Ristić, Simić, Tadić, Tomić…
U 1882. godini evidentirana su pojedina srpska prezimena i njihove krsne slave. Tako je zabilježeno da Avlijaša ima na Sarajevskom polju i Blažuju i da slave Jovana Krstitelja, Baštinaca u Mašićima i Romanovcima i da im je krsna slava Sv. Luka, Ajdukovića u Vlasenici i da slave Arh. Mihail, u Duboviku im je slava Jovan Krstitelj, u Krupskoj Glinici Nikoljdan. Belenzade su evidentirane u Banjoj Luci, Bugojnu, Donjem Vakufu, Kamenu kod Glamoča i slave Jovana Krstitelja. Zapisi kazuju da su tada Basare živjele u Krupi, Kulen Vakufi, Lušci Palanci i Petrovcu i da su slavili Đurđevdan. Voćkići su iz Stražice kod Ključa i slave Sv. Nikolu, Lolići iz Dragelja kod Gradiške, Popovca kod Banje Luke i slava im je Jovan Krstitelj, a Lolićima iz Bistrice kod Banje Luke Nikoljdan. Kutlije su iz Ruiškei njihova slava je Toma apostol.
Prezime Tegeltija evidentirano je u Mrkonjić Gradu, Travniku, Mednoj i Slatini kod Ribnika i proslavljaju Đurđevdan. Pezeri su iz Blaškog kod Banje Luke slava im je Jovan Krstitelj, Gnjato iz Bugojna slave Arh. Mihaila, a Moro iz Pofalića (Sarajevo) slave Đurđevdan…
Popisi stanovništva
Prema prvom popisu stanovništva koji su 1879. godine sprovele austrougorske vlasti u BiH je živjelo 1.158.000 stanovnika. Od tog broja Srba je bilo 496.485 ili 42,88 odsto, Muslimana 448.613 ili 38,73 odsto, Hrvata 209.391 ili 18,30 odsto, Jevreja 3.426 ili 0,29 odsto i ostalih 249 ili 0,02 odsto.
Od ukupnog broja Srba oko 349.000 ili 70 odsto živjelo je u mitropoliji Dabrobosanskoj, a preostalih 147.000 ili 30 odsto u eparhijama Zvorničko-tuzlanskoj i Zahumsko-hercegovačkoj.
Po posljednjem popisu koji je obavljen 1991. godine BiH je imala 4.377.033 stanovnika. Mulsimana je bilo 1.902.956 ili 43,47 odsto, Srba 1.366.104 ili 31,21 odsto, Hrvata 760.852 ili 17,38 odsto, Jugoslovena 242.682 ili 5,54 odsto, Crnogoraca 10.071 ili 0,23 odsto, Makedonaca 1.596 ili 0,03 odsto, Slovenaca 2.190 ili 0,05 odsto, Albanaca 4.295 ili 0,10 odsto, Roma 8.864 ili 0,20 odsto, Ukrajinaca 3.929 ili 0,09 odsto…..
Radić, Simić…
Među pedeset najrasprostranjenijih su i prezimena: Ilić, Đukić, Vuković, Simić, Radić, Marić, Tomić, Božić, Janković, Mijatović, Mićić, Davidović, Jović…
Gojko Dakić za “Glas Sprske”