Br. 1888/16 – 8. avgust 7524 (2016), vladarsk@gmail.com
Vlada Republike Srpske Krajine je sve češće obaveštena, da mnogi Srbi katolici („Hrvati“) u Republici Hrvatskoj shvataju, da su im preci bili pravoslavni Srbi i da ih je Austrija s Vatikanom, poslednjih stoleća, katoličila i prisilјavala da se zovu Hrvatima, a da srpski jezik (kojim su govorili) zovu – hrvatskim jezikom.
Usput je Austrija (kolonijalna sila) zabranila jezik kojim je govori hrvatski narod u Zagrebu i okolini, nazvavši ga (nenaučno) „kajkavskim dijalektom“ – a mnogi jezikoslovci danas tvrde da je taj jezik bio samo jedna grana slovenačkog jezika, jer su Hrvati početkom 18. stoleća u Zagreb i okolinu naselili slovenačka plemena.
Ovo osvešćenje pokatoličenih Srba („Hrvata“) se ogleda i u činjenici, da javno ispolјavaju svoju pripadnost srpskom narodu. Jedan od tako osvešćenih, anonimnih, „Hrvata“ je nedavno kopirao knjigovodstvenu evidenciju iz 1941. godine Koncentracionog logora smrti Nezavisne Države Hrvatske u Gospiću, u kojoj je navedeno koliko je srpskih, jevrejskih i romskih civila dognano iz sela i gradova, koliko ih je odmah ubijeno, a koliko je oslobođeno – da bi se odselili u Srbiju.
Naravno, broj oslobođenih je u malom procentu. Nјima je život oprošten, da bi mogli u Srbiji preneti podatak koliko je hrvatska armija moćna, da se Srbi ne bi usudili na borbe protiv nje – radi zaustavlјanja biološkog istreblјenja Srba, Roma i Jevreja, što je bilo predviđeno i izglasanim hrvatskim zakonima.
Ova dva dokumenta u prilogu su jeziv podatak, jer je broj ubijenih Srba, Roma i Jevreja, očigledno, veći od svih brojki koje su istoričari, do sada, utvrđivali.
S poštovanjem,
Branko Bibić, sekretar Vlade
