Zadar je oduvek bio najvažnije središte pravoslavnih Srba u Dalmaciji, koji su tu činili i znatan deo stanovništva. Zadranin Srbin bio je Jovan Zovinić koji je još 1535. bio rektor pravnika na univerzitetu u Padovi.

Od 1842. do 1918. ovde je sedište Eparhije dalmatinske. 1841. u Zadru je osnovana pravoslavna Klirikalna škola a 1869. Bogoslovski zavod koji je bio u rangu fakulteta. Od 1854. u gradu radi srpska Devojačka škola a 1879. i vrtić. Srpska čitaonica otvorena je 1879. a Srpska štedionica 1902. Srpsko pevačko društvo „Branko“ nastalo je 1904. godine.

U Zadru su izlazili srpski listovi „Prvenac“, „Istina“ (1885-1888), godišnjak „Magazin“, „Srpski list“ (1880-1888) i „Srpski glas“ (1888-1904).

„Nedelja“ 1907.

 

Riznica srpske pravoslavne crkve Svetog proroka Ilije u Zadru: Trijumf vjere, ljepote i dobrote

Srpska pravoslavna crkva Svetog proroka Ilije sa svojom bogatom i po mnogo čemu jedinstvenom riznicom jedan je od simbola i najvrednijih spomenika Zadra.

Crkveno umjetničko blago, čija je vrijednost neprocjenjiva, sačuvano je zahvaljujući zajedničkom radu i ljubavi prema ljepoti i dobru, a posljednjih nekoliko godina opet je dostupno javnosti nakon što je duže od decenije bilo zazidano unutar crkve.

Zazidano blago

Burna istorija crkve i riznice počela je još 1548. godine kada je zadarski knez ustupio pravoslavnim Grcima postojeću srednjovjekovnu crkvu Svetog Ilije. U drugoj polovini 16, te u 17. i 18. vijeku u Zadar pristiže sve više Srba pravoslavaca koji preuzimaju upravljanje crkvom, a stara i neodgovarajuća crkva srušena je i 1773. godine na njenom mjestu podignuta nova. Od 15. do 19. vijeka u crkvi je sakupljena zbirka raznovrsnih crkvenih eksponata neprocjenjive vrijednosti, a najviše je bilo ikona. U bombardovanju u Drugom svjetskom ratu mnoge ikone su propale, ali dobar dio zbirke ipak je sačuvan i riznica je prvi put otvorena 1984. godine.

Početkom rata u bivšoj Jugoslaviji, sredinom 1991. godine, u strahu od krađe, sveštenici su prije napuštanja Zadra zbirku zazidali na skriveno mjesto u crkvi. Zbirka je ostala nestručno zatvorena punih 13 godina, pa su mnogi predmeti propali. Predmeti koji nisu bili zazidani pokradeni su.

Restauracija

Otvaranje riznice i restauracija predmeta počeli su dolaskom sveštenika Petra Jovanovića u Zadar, na službu u crkvu Svetog Ilije.

Pozvani su stručnjaci, eminentni ukrajinski i hrvatski konzervatori sa Miljenkom Domijanom na čelu, kome je lani Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve dodijelio Orden svetog Save za rad na očuvanju vjerskog i kulturnog nasljeđa SPC u Dalmaciji.

Restauracija predmeta, koja je prema riječima Jovanovića bila veoma težak i mukotrpan posao, trajala je oko pet godina i 17. maja 2013, nakon 22 godine, riznica je opet otvorena za javnost.

Osim onih koji su bili zazidani, u crkvi su se opet našli i brojni drugi predmeti koji su nestali za vrijeme proteklog rata. Jovanović, koji je nakon 17 godina službe 2014. otišao u penziju, nerijetko je pred vratima crkve pronalazio ikone, razne sakralne predmete i vrijedne knjige. Tri vrijedne ikone, ulja na platnu, osvanule su četiri dana nakon katoličkog Božića 2010. u ranim jutarnjim časovima pred vratima crkve. Bilo je slučajeva i da se građani sami pojave i vrate neki predmet iz crkve uz obrazloženje da su ga čuvali, pa je Jovanoviću jedna žena vratila vrijednu knjigu staru nekoliko stotina godina. Prije nekoliko godina dvije manje ikone Interpol je pronašao u Trstu, a ikonu svetog Nikole iz 18. vijeka pronašla je zadarska policija.

Predmeti u riznici

Svi koji odluče da posjete ovu crkvu, smještenu u strogom centru starog grada, danas u riznici mogu da vide brojne ikone, liturgijske predmete, krstove, svete knjige, rukopise, putire, kandila, crkvenu odeždu te zanimljivu zbirku antiminsa otisnutih na platnu tehnikom drvoreza ili bakropisa.

Najbrojnije i najvrednije su ikone, kojih ima tridesetak i koje čine jednu od najznačajnijih zbirki te vrste na području Eparhije dalmatinske. Uz Hristovu, tu su ikone presvete Bogorodice i brojnih svetaca, uključujući i svetog Iliju.

Svi predmeti nastajali su od 15. do 19. vijeka u mletačkim, italokretskim, srpskim i ruskim radionicama.

Kolika je vrijednost riznice najbolje je prilikom njenog otvaranja 2013. godine objasnio episkop dalmatinski Fotije istakavši da nam ikone i svešteni predmeti ukazuju na drugi put – put svjetlosti, put dobra, put krsta, koji je savršeni izraz ljubavi prema Bogu i bližnjem.

– Daj Bože da se svi budući posjetioci ove zadarske riznice nadahnjuju tim vrijednostima, koje daju i vraćaju smisao ljudskom životu uopšte, pa i svijetu u kojem živimo – istakao je vladika Fotije.

Knjige

U crkvi je sačuvan i značajan broj bogoslužbenih knjiga štampanih u Veneciji, Moskvi i Budimu od kojih je većina izložena. Tu su i srpske i grčke rukopisne knjige.

Izvor:Glas Srpske (Januar, 2017.)

pdf Dušan Berić – Crkva Sv.Ilije u Zadru

By Admin D

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *