Republika Srpska (skraćeno: RS) jedan je od dva entiteta od kojih se sastoji Bosna i Hercegovina. Drugi entitet je Federacija Bosne i Hercegovine.
Republika Srpska je osnovana 9. januara 1992. godine pod nazivom Srpska Republika Bosna i Hercegovina, kao reakcija srpskog naroda na odluku o nezavisnosti SR Bosne i Hercegovine od SFRJ koju su izglasali muslimanski i hrvatski poslanici. Srpska Republika Bosna i Hercegovina je proglašena za federalnu jedinicu Jugoslavije.
Po Dejtonskom sporazumu ona je jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine i zauzima 49% teritorije BiH. Narodna skupština Republike Srpske vrši ustavotvornu i zakonodavnu vlast, i čine je 83 poslanika koji se biraju na izborima svake četvrte godine. Vlada Republike Srpske vrši izvršnu vlast. Predsjednik RS se bira na neposrednim izborima svake četvrte godine. Nivoi vlasti su opština odnosno grad (Banja Luka i Istočno Sarajevo) i republika.
Tokom političke krize nakon otcjepljenja Hrvatske i Slovenije od Jugoslavije, 25. juna 1991. godine, Srbi su stvorili posebnu skupštinu 24. oktobra pod nazivom „Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“. Dana 21. novembra 1991. godine skupština je objavila da sve opštine, mjesne zajednice i naseljena mjesta gdje je više od 50% stanovnika glasalo da SR Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji, postaju dijelom „srpskih autonomnih teritorija“.
Dana 9. januara 1992. godine, ova skupština je proglasila „Republiku Srpsku Bosnu i Hercegovinu“, dok je 28. februara donesen Ustav Republike Srpske Bosne i Hercegovine, u kojem je pisalo da teritorija ove republike obuhvata srpske autonomne oblasti, opštine i druge srpske etničke entitete u SR Bosni i Hercegovini. Republika bi se sastojala ne samo od svih područja gdje su Srbi bili većina, nego takođe i od „mjesta gdje je srpski narod manjina zbog genocida nad njim tokom Drugog svjetskog rata“. Republika Srpska Bosna i Hercegovina je proglašena dijelom jugoslovenske federalne države.
Dana 5. aprila 1992. godine, krnja Vlada SR Bosne i Hercegovine je proglasila nezavisnost, a nakon tri dana promjenu imena u Republika Bosna i Hercegovina. Evropska zajednica je priznala nezavisnost SR Bosne i Hercegovine 6. aprila 1992. godine. Dana 7. aprila, Srpska Republika Bosna i Hercegovina proglašava nezavisnost od Bosne i Hercegovine i ostanak u Jugoslaviji. Ipak, kada su Srbija i Crna Gora kao jedine de facto preostale jugoslovenske republike, 27. aprila 1992. godine proglasile Saveznu Republiku Jugoslaviju, Republika Srpska i Republika Srpska Krajina su same po sebi izdvojene iz granica federacije, iako sve do 1995. godine to nisu priznale.
Dana 12. maja 1992. godine, tokom sjednice skupštine Srba, Radovan Karadžić je objavio šest „strategijskih ciljeva“ srpskog naroda u Bosni i Hercegovini:
Uspostaviti državne granice koje bi odvojile srpski narod od druga dva naroda.
Uspostaviti koridor između Semberije i Bosanske Krajine.
Uspostaviti koridor u Podrinju, što znači ukinuti stanje Drine kao granice srpskih država.
Uspostaviti granicu na Uni i Neretvi.
Podijeliti Sarajevo u srpske i bošnjačke dijelove, te uspostaviti sposobne državne vlasti u oba dijela.
Osigurati pristup Jadranskom moru.
Tokom iste sjednice, skupština Srba je uspostavila Vojsku Republike Srpske (VRS) i izabrala Ratka Mladića da bude zapovjednik drugog vojnog distrikta Jugoslovenske armije. Pred kraj maja 1992. godine i povlačenja jugoslovenskih snaga sa prostora bivše SR Bosne i Hercegovine, drugi vojni distrikt je postao glavni štab vojske Republike Srpske. 12. avgusta 1992. godine naziv Srpska Republika Bosna i Hercegovina je promenjen u Republika Srpska.
Rat u Bosni i Hercegovini je trajao od 1992. do 1995. godine. Dana 30. avgusta 1995. godine NATO pakt pokreće bombardovanje Republike Srpske („Operacija Namjerna sila“). Rat je okončan potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, 21. novembra 1995. godine. Republika Srpska je međunarodno priznata kao jedan od dva entiteta koji čine Bosnu i Hercegovinu (drugi entitet je Federacija Bosne i Hercegovine). Republika Srpska obuhvata 49% teritorije Bosne i Hercegovine, a Federacija Bosne i Hercegovine 51%.
Arbitražnom odlukom o statusu Brčkog, te uspostavljanjem Distrikta Brčko BiH 2000. godine, posjed teritorije oba entiteta je smanjen za otprilike 0,5 — 1,0%. Brčko distrikt je po Arbitražnoj odluci stavljen pod međunarodnu upravu supervizora koji de facto ima zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast u distriktu. On izdaje naloge kojima donosi zakone i uredbe, i imenuje i razrešava službenike i funkcionere Brčko distrikta.
Tokom godina nakon Dejtonskog sporazuma, neke ingerencije Republike Srpske koje su dejtonskim Ustavom Bosne i Hercegovine i njegovim aneksima bile definisane kao nadležnosti entiteta prenesene su na nivo Bosne i Hercegovine (carinska i granična služba, vojska, pravosuđe – osnivanjem Suda BiH i Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH itd). Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu je nametnuo veliki broj amandmana na Ustav Republike Srpske.
Položaj, veličina i granice
Položaj Republike Srpske
Granice Republike Srpske su određene međunarodno priznatom granicom prema Srbiji, Crnoj Gori i Republici Hrvatskoj i međunarodno priznatom međuentitetskom granicom prema Federaciji Bosne i Hercegovine. I jedna i druga je uspostavljena bez poštovanja osnovnih principa razgraničenja među narodima (etnički, istorijski, prirodno-geografski, funkcionalno-ekonomski, vojnostrateški i dr).
U odnosu na površinu svoje teritorije Republika Srpska ima nesrazmjerno duge i nepravilne granice. One su jako izdužene i izlomljene praveći na pojedinim mjestima uske pojaseve (tzv. „džepove“) kojima se vežu srpski prostori. Takav najuži i najosetljiviji pojas je, do izdvajanja u zaseban distrikt, bio onaj oko grada Brčko čija je širina svega 5 km. Ukupna dužina granice Republike Srpske iznosi oko 2170 km, od čega na međuentitetsku granicu otpada 1080 km. Ako bi teritorija Republike Srpske sa površinom koju ima bila u obliku kruga, ukupna dužina njenih granica bi onda iznosila svega 561 km. To znači da je koeficijent razuđenosti granice 3,6 što je rijetkost u svijetu, i jedino bi se mogla porediti sa Čileom.
Republika Srpska ima atipičan oblik državne teritorije čiji je sjeverni dio izdužen u pravcu zapad-istok, a istočni u pravcu sjever-jug. Ovakav neobičan oblik predstavlja otežavajuću okolnost unutrašnje komunikacije i ekonomske integracije međusobno udaljenih zapadnih i južnih dijelova Republike.
Teritorija Republike Srpske nalazi se između 42°33′ i 45°16′ sjeverne geografske širine i 16°11′ i 19°37′ istočne geografske dužine. Zauzima manji dio jedinstvenog srpskog etničkog prostora zapadno od Drine, odnosno zahvata sjeverni i istočni dio geoprostora Bosne i Harcegovine. Jedan dio prostora Bosne i Hercegovine koji su pretežno naseljavali Srbi je prema Dejtonskom sporazumu ostao izvan Republike Srpske – dio Bosanske Krajine, Ozrena, Posavine i Hercegovine, dijelovi Podrinja, sarajevske kotline, te dio Jadranskog primorja. Republika Srpska ima površinu od 25.053 km² ili oko 49% teritorije Bosne i Hercegovine na kojoj živi 1.439.673 stanovnika.
Republika Srpska spada u grupu kontitentalnih zemalja – nema izlaz na more, što je karaktiristika zemalja sa nepovoljnim geografskim položajem. Međutim, za opstanak i razvoj neke zemlje nije odlučujuće to da li ima ili nema izlaz na more (npr. Češka, Švajcarska, Austrija i dr). Republika Srpska je smještena na kontaktu dviju velikih prirodno-geografskih i društveno-ekonomskih regionalnih cjelina – panonske i mediteranske. U saobraćajno-geografskom smislu ovakav njen položaj ima poseban značaj, jer je prosjecaju vitalne komunikacione veze. To se prvenstveno odnosi na meridijanski pravac koji međusobno povezanim riječnim dolinama Bosne i Neretve, presijecajući dinarski planinski kompleks povezuje srednjoevropsku i mediteransku makroregiju. Ništa manjeg značaja nije niti uporedni pravac koji povezuje Republiku Srpsku sa centralnobalkanskim i zapadnoevropskim prostorom. U tom pogledu je neophodno istaći važnost izlaza Republike Srpske na rijeku Savu kojom se veže na evropsku riječnu saobraćajnicu Rajna-Majna-Dunav. Dakle, prostor Republike Srpske predstavlja sponu panonskog i jadranskog basena sa jedne strane, i Zapadne Evrope i centralnog Balkana, s druge strane. Tako determinisan njen položaj u geopolitičkom smislu ima dvojak karakter – u mirnodopskim prilikama on je pozitivan, dok u ratnim uslovima, naročito ako se ima u vidu izduženost i izlomljenost granica on postaje izuzetno nepovoljan.
Prirodne odlike Republike Srpske su veoma složene, što je rezultat njene pripadnosti različitim prirodnogeografskim cjelinama i njihovoj geomorfološkoj evoluciji. U geomorfološkom izgledu na prostoru Republike Srpske se smjenjuju različiti oblici. U sjevernom peripanonskom dijelu brežuljkasti tereni izgrađeni od kenozojskih naslaga postepeno se spuštaju u ravničarske prostore sa aluvijalnim zaravnima i riječnim terasama koji ujedno čini i najplodniji dio Republike Srpske. Na tom prostoru izdižu se samo nekoliko usamljenih planina – Kozara, Prosara, Motajica, Vučijak, Ozren i Trebovac, te krajnji sjeveroistočni ogranci Majevice. Prema jugu ravničarski prostor preko brežuljkastog terena prelazi u planinsko područje koje zauzima i najveći dio površine Republike Srpske.
Himna Republike Srpske je kompozicija „Moja Republika” autora Mladena Matovića. Ranija himna je bila „Bože pravde“, kompozitora Davorina Jenka i tekstopisca Jovana Đorđevića iz 1872. godine.
Ustavni sud BiH je 20. juna 2007. godine objavio odluku da je dotadašnja himna „Bože pravde“ neustavna, tako da je Narodna skupština Republike Srpske bila pozvana da je promijeni. Pokušaj Narodne skupštine Republike Srpske da himna bude melodija „Bože pravde”, ali bez teksta, osporen je u Ustavnom sudu Republike Srpske. Narodna skupština Republike Srpske je usvojila novu himnu 15. jula 2008. godine. Sadašnja himna Republike Srpske je „Moja Republika“. Istog dana je usvojen i novi prijedlog za grb Republike Srpske koji je 22. decembra 2008. godine ponovo neustavnim proglasio Ustavni sud Republike Srpske, tako da se umjesto grba još uvijek upotrebljava amblem Republike Srpske.
Usvojena himna zvanično je u upotrebi posle odluke Veća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske koje je 22. decembra 2008., nakon pokušaja osporavanja od strane Kluba Bošnjaka u Veću naroda Republike Srpske, potvrdilo njenu ustavnost. Ustavni sud je utvrdio da nema povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda, jer himna u tekstualnom i melodijskom delu ne slavi, niti veliča bilo koji od konstitutivnih naroda Republike Srpske.
Himna Republike Srpske „Moja Republika” prvi put je izvedena 9. januara 2009. godine na svečanoj akademiji u Koncertnoj dvorani Banskog dvora u Banjoj Luci, u okviru proslave Dana Republike Srpske.
Tamo gdje najljepša se zora budi,
Časni i ponosni žive dobri ljudi,
Tamo gdje se rađa našeg sunca sjaj,
Gord i prkosan je moj zavičaj.
Za njega svi se sad pomolimo,
Drugu zemlju mi nemamo.
U srcu mom samo je jedan dom,
U srcu velika moja Republika,
U srcu mom najljepša zvijezda sja,
Moja Republika, Republika Srpska.
Tamo gdje su naši preci davni
Ime upisali u svaki korak slavni,
Tamo gdje se rađa našeg sunca sjaj,
Gord i prkosan je moj zavičaj.
Za njega svi se sad pomolimo,
Drugu zemlju mi nemamo.
U srcu mom samo je jedan dom,
U srcu velika moja Republika,
U srcu mom najljepša zvijezda sja
Moja Republika, Republika Srpska.
Amblem Republike Srpske je zvaničan znak Republike Srpske od 16. juna 2007. amblem-01Zamenio je stari grb dotadašnji grb Republike Srpske koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim. Amblem će ostati u zvaničnoj upotrebi sve dok zvanično ne bude usvojen novi grb Republike Srpske. Narodna skupština Republike Srpske 15. jula 2008. godine usvojila je novi grb Republike Srpske, ali ga je 22. decembra 2008. godine neustavnim proglasio Ustavni sud Republike Srpske.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine 31. marta zvanično je objavio odluku kojom se dotadašnja obeležja entiteta, grb i himna Republike Srpske i grb i zastava Federacije BiH, stavljaju van snage. Rešenjem Ustavnog suda Bosna i Hercegovine broj U-4/04 od 27.01.2007. godine utvrđeno je da 2. i 3. član Ustavnog zakona o zastavi i himni Republike Srpske (objavljenih u ”Službenom glasniku Republike Srpske” broj 19/92) prestaje da važi.
Ustavni sud je doneo odluku o stavljanju van snage ovih obeležja nakon što Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine nisu uvažile odluku suda od prošle godine da u roku od šest meseci svoje simbole usklade sa Ustavom Bosne i Hecegovine tako da predstavljaju sva tri konstitutivna naroda, Srbe, Hrvate i Bošnjake.
Bošnjački članovi Komisije za utvrđivanje novog grba i himne Republike Srpske predlagali su nekoliko varijanti novog grba Republike Srpske. Jedan od predloga sadržao je zastavu RS sa evropskim bojama i zvezdicama. Prema drugoj varijanti grb bi bio podeljen u tri celine, poput oznake mercedesa, a u svakoj bi se našla obeležja jednog od tri konstitutivna naroda, primećujući da bi na taj način Srbi mogli da zadrže dvoglavog orla.
Zastava Republike Srpske je pravougaono polje, proporcija 1 (visina) prema 2 zastava(dužina) sa horizontalno raspoređenim poljima podjednake visine – crveno iznad plavog iznad belog.
Sadrži panslovenske boje crvenu plavu i belu. Kao srpska zastava u upotrebi je od 1835. godine. Kao zastava Republike Srpske se počela primenjivati od 9. januara 1992. godine. Svojim izgledom, sasvim je jednaka zastavi Republike Srbije.
U Republici Srpskoj nije neuobičajeno videti različite varijacije zastave, pa i u službenim prilikama trobojnice na koje je dodan neki amblem, krst s četiri ocila, grbom i sličim simbolima.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine potvrdio je 2006. godine ustavnost ove zastave kao zastave Republike Srpske. Zaključio je da zastava Republike Srpske, na način na koji je definisana Ustavnim zakonom, ne predstavlja samo srpski narod u Republici Srpskoj, jer se radi o zastavi u kojoj su zastupljene panslavenske boje koje su karakteristične za istoriju slavenskih naroda, među kojima su i konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud je ukazao da zastava Republike Srpske i zastava Srbije nisu identične jer zastava Srbije ima u svom sastavu i grb što nije obilježje zastave Republike Srpske
Politika
Republika Srpska ima svoju vladu, predsjednika, skupštinu, amblem, himnu, policiju i poštanski sistem. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 1. aprila 2006. godine odlučio da članovi Zakona o upotrebi zastave, grba i himne Republike Srpske, a koji se odnose na himnu i grb, nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Uredbom Vlade Republike Srpske od 16. juna 2007. godine umesto grba se koristi se amblem Republike Srpske.
Dijelovi teksta preuzeti sa Vikipedije